“Na kraju je načelnik Općine Dicmo došao moje – “ako institucije pokažu tromost prosvjedovat ćemo”, rekla je jutros Renata Kelam, majka dvije sestre koje su život izgubile na D1 u Dicmu, za Croniku.
Zašto je u Hrvatskoj potrebno da se aktiviraju novinari da bi oni koji trebaju odradili svoj posao, pitanje je koje si moramo postaviti. Renata Kelam pozvala je Croniku da poprati njen razgovor s načelnikom Općine Dicmo, Nikola Kelam uputio je apel na svom Facebook profilu, pa potom na Novoj tv i stvari su se pokrenule – kamera koja je trebala davno stajati u kućištu na cesti koju mještani nazivaju “cestom smrti” vraćena je. A, moglo je sve to biti davno riješeno i možda i mnogi životi spašeni.
Renata Kelam i Bruno Bilandžić sinoć su u Dnevniku Nove tv poslali poruku da niz prometnih nesreća na cesti u Dicmu treba prekinuti. Jedan od mještana rekao je da ovom cestom voze “kamikaze”. Kelam je ironično pozvala da se DVD-u Dicmo da najbolja oprema kako bi unesrećene mogli i dalje izvlačiti iz smrskanih automobila.
Zapitajmo se koliko je još potrebno novinarskih članaka, video snimki prometnih nesreća emitiranih na televizijama, koliko ugašenih mladih života, koliko članova obitelji kojima je gubitkom voljenih život stao, da bi se zapitali što napraviti da mlade spriječimo u prebrzoj vožnji, da omogućimo vidljivost pri izlasku sa sporedne na glavnu cestu, da pijani vozači ne budu opasnost na cesti.
VEZANO: RENATA KELAM:
Suosjećamo, ali onaj tko nije doživio ovako teški gubitak teško može razumjeti. Renata Kelam samo je jedna od majki koje noću ne mogu spavati jer im očajnički nedostaju njihova djeca. Samo je jedna od majki koja miriše odjeću svojih kćeri kako bi im barem na ovakav način bila blizu. Renata Kelam je smogla snagu i zauzela se za sve majke čija djeca sjedaju u automobile. No, te iste majke ne moraju izaći u medije, ali morale bi poučiti svoju djecu da sjedajući u automobile postaju potencijalne ubojice te da poštuju propisanu brzinu. Način je to da svaka majka spasi mnoge živote.
Da je tako Renata Kelam noću bi obilazila svoje kćeri, poljubila ih i pokrila, a ne bi pisala objave koje izazivaju suze.
“Marijo, molim te, budi im sada majka. Jednog sam trenutka bila na rubu očaja, a sljedećeg sam bila uronjena u sveti mir. Marijo, molim te, pomozi mi, jecala sam dok su moja djeca mrtva ležala na hladnom asfaltu..pokrivena bijelom plahtom.”
