Nijedna sila nije za vijeka, tješio se hrvatski narod i konačno životima izborio svoju domovinu. Slobodnu i ponosnu. No, što ti vrijedi sloboda ako je ne znaš cijeniti. Što ti vrijedi domovina ako je ne znaš voljeti.
Još jedno obraćanje medijima nakon sjednice Vlade, a priča slična. Puno samohvale, no ovaj puta Premijer je od ljutnje teško disao. Ipak, naglasio je:
“Mi smo ostvarili dva ključna cilja.…”
A, potom objasnio zašto je siguran u narod. “U Hrvatskoj nije bilo prosvjeda. Pogledajte susjedne zemlje..” I da, Premijer je u pravu, Hrvati gunđaju u kafiću, na zidiću, ali na ulice ne izlaze. Što je sigurno sigurno je, a i pristojnije je od tamo nekih Francuza koji danima prosvjeduju jer će u mirovine malo kasnije.
Ni silna poskupljenja nisu iznjedrila pobunu naroda, koji se privikava na euro i kupuje manje, jede lošije i tješi se kako “nikad nije bilo da nekak nije bilo”. Pernar je nedavno gostujući u jednoj tv emisiji rekao kako su uzrok svih problema u Hrvatskoj sive plombe koje izazivaju zaboravnost. Možda i jeste u pravu kada Premijer može uvjeriti narod u ono što hoće. “Oni koji su odlučili ne ući u euro zonu imaju još veća poskupljenja,” reče i ostade živ. I još dometnu: “Moramo svi biti solidarni. Mi smo kao Vlada svoju zadaću ispunili.”
Solidarnosti baš više i nema, jedino je kod dijela naroda ostala nostalgija za vremenima kada su sindikati pripremali svinjske polovice i zimnice, a u firmama se koristila “uzajamna kasa pomoći” iz koje si mogao posuditi i polako vraćati. E, ta vremena u kojima se zapošljavalo preko veze, kod liječnika išlo s kulenom, pršutom i kuvertom, a auto čekao 6 mjeseci ako nisi imao nikoga da te “pogura” pozivom, a ti se posli odužio i platio “aldumaš”.
Promijenilo se od tada puno toga – bogati postali siromašni, a nepismeni i sirotinja postali tajkuni. I zapošljavanje ide malo drugačije, preko članske iskaznice HDZ-a i to samo ako si ušao u njihov krug gdje kao vojnik klimaš glavom i imaš želudac za planinarenje rektumom visokopozicioniranih u stranci. Naravno, treba ti i aplikacija WhatsApp i tada ti ni dob, ni stručna sprema, a kamoli što drugo nisu važni.
Za sve je kriv poglavica
Dobro reče Pernar, sive plombe krive su za sve, iako je Premijer pronašao drugog krivca – poglavicu.
“Idemo malo kontekstualizirati politički što se to zbiva oko poruka i kako utakmica s netemama – to ću inzistirati na tome, ne da bi bio protiv medija, nego da malo stvari stavimo u kontekst. Znači u zadnjih 10 dana na jednoj televiziji je bila sakrivena anketa na kojoj mi imamo 30 posto, a SDP 11,6 posto. Od te sakrivene ankete nastaje totalni politički kaos opozicije. Dakle, oni su na koljenima. Sve je bitne teme riješio HDZ – ušli u euro područje, u Schengen, imali 3,6 milijardi eura paketa za građane, za gospodarstvo, suzbili krizu, dosegli investicijski kreditni rejting, imamo najveći broj zaposlenih, najmanji broj nezaposlenih, prosječna plaća je bila 1.050 eura… Znate šta je to na moment kad mi nastupamo u listopadu 2016.? 40 posto viša prosječna plaća u ovih 6 godina. I sada oporba nema što, njihova je strategija vrlo jasna i ovo što se događa je dio te strategije,” pojasnio je strpljivo da svatko shvati i onda sve još začinio primjerima.
“Strategija je da kreiraju svaki dan neku netemu, kao ova tema sa Zakonom o pomorskom dobru. Kakve su to gluposti – HDZ krade plažu! Predvodnici su Možemo iz Zagreba. To je današnji događaj na Trgu.
Onda prof. Sakoman. Ide optužiti sina ministra Medveda koji je u policiji, da je u novogodišnjoj noći nudio ljudima koji remete javni red i mir, drogu. I onda, joj sorry laž. I danas ponovno teza. Teza je da su pukle mjere u vezi Rimac i da je to netko od ovih ljudi našao u nekakvim spisima. Poanta je kreiranje kaosa. Ista stvar ova sa zdravstvom. Mladi doktori, hitne službe…Kreiranje tema koje nisu teme.”
Eto, sad svi znamo zašto teme nisu teme i zašto ne treba dirati se u neteme. Ali, upravo tada postaje napeto, jer tu je – poglavica.
“I sad najvažnija stvar. Ponedjeljak…naš opozicijski poglavica Milanović brutalno izvrijeđa vašeg kolegu. I onda politički tjednik, tu večer kad izlazi ignorira Petrinju, nema ni retka, nema ni retka o nastupu poglavice u Petrinji, nego ide operacija spašavanja našega poglavice. Kako? Da iz fioke izvučemo poruke koje jedna medijska kuća ima 5 mjeseci, koje nije objavila. Da skrenemo pozornost i prebace teret na HDZ. To je bit konteksta neteme,” objasnio je Plenković novinarima koji bi i da su glupi valjda sad trebali shvatiti da iza svega stoji poglavica.
No, priča ide dalje i sad tek postaje napeta. “Taj isti tjednik izvlači iz gliba gradonačelnika Zagreba. Sve baci glib na HDZ, a izvlači gradonačelnika iz gliba Čistoće. I sad se mi moramo lovit za taj parangal. Pa, naravno, da nećemo.”
A, neće jer su toliko uspješni da je teško sve popamtiti i nabrojati: “Euro, Schengen, Pelješki most, koridor 5C, Rafali, prebrodili krizu, reputacija, investicijski rejting. Njima (opoziciji) nije lako u godinu i pol pred izbore. I još idu slijediti poglavicu glede Rusije i Ukrajine. Mi se s time borimo, mi nemamo ništa drugo.”
Tko je tu blesav? Komunikacija?
I taman kad misliš da je izdušija od silnog nabrajanja uspjeha HDZ-a i Vlade, Premijer iz rukava izvuče asa. Na pitanje novinara zašto je Milić poslao poruku direktoru Hrvatskih šuma Premijer odgovori spremno: “Ja mislim da je to komunikacija. Da se informira.”
Ali, nije slučajno što su izvučene poruke onih najbližih njemu, jer kako reče oporba je odlučila “nagazit samo one koji su najbliži AP-u i borbeni”. Eto, kako nisu novinari izvukli temu kako je u Splitu posao dobila Đerek, kaže Plenković dodajući kako je to tema. Eto to je tema, a ne o netemama pričati i pisati.
Premijer sve začinio sitnim PR trikovima
“E, sad što je stvarna tema? Rad na novom zakonu o obnovi, da je inflacija išla dolje, da se Vlada bori da građanima ne dižu cijene i ne ruše socijalni i ekonomski standard…Sve drugo su neteme,” poučio je prisutne novinare ne shvaćajući da je preskočio sat obuke u PR-u koji uključuju poštovanje prema novinarima i dosljednost.
Poštovanje, jer novinari nisu neuki glupani, iako su strpljivi, tolerantni i kulturni pa uvrede svrstaju u “rok službe”. No, ono što mnogi ne shvaćaju, novinari traju radni vijek i duže, dok političari dolaze i prolaze. Dosljednost. Danas se Plenković dosjetio starog PR trika da se svakom novinaru obrati po imenu jer mu na taj način daje na značaju, a i oslovljavajući čovjeka po imenu ostvarujemo bliskiji odnos s njim. No, skala njegovog raspoloženja od visoke bahatosti do šarmantnog muškarca mijenja se i kod većine novinara izaziva, kako bi se sam Premijer izrazio, manjak poštovanja.
“U svim ovim porukama je jasno da nitko od njih ne trguje utjecajem, nego samo pitaju,” zaključuje Premijer cijelu priču oko poruka jer kako reče:” Ni Marko nije shvatio poruku koju je dobio, a ni ja.”
“Desni nam predbacuju koaliciju s SDSS-om, lijevi predbacuju korupciju, a sve zato jer smo mi smo sve strateške ciljeve ostvarili i njima nije preostalo ništa. I još jednom za kraj …”mi vučemo svim svojim snagama naprijed,” poručio je naš Premijer i naglasio:”Ljudi ovo vide – nemamo mi taj rejting slučajno!”
I upravo tako, pitanje za milijun dolara je što ljudi vide – istinu ili serviranu priču. Oni koji su omastili brke preko HDZ-a svoj glas će im dati bez obzira kako gledali na cijelu situaciju. Drugi će razočarani odseliti tamo gdje ih čeka bolja egzistencija i život za njihovu djecu. Treći će reći kako nemaju za koga glasati i na dan kada mogu mijenjati ostati kod kuće. A, četvrti su opet vojska, samo ovaj puta vojska lijevih. Hrvatska inteligencija šuti, a zemlja tone u glib korupcije sve dublje i dublje. Dokle? Dok ne postanemo kao Venezuela.
