Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma u Hrvatskoj će se obilježiti 23. kolovoza. Obilježavajući ovaj dan ponovno ćemo se, nažalost, suočiti sa činjenicom da je u nas malo ili gotovo ništa učinjeno u svezi osude bivšeg režima, a bit će i pitanja: ‘Kako to da jedino u Hrvatskoj nije osuđen ni jedan komunistički zločinac, odnosno zašto je i po tom pitanju Hrvatska iznimka?’
Na taj način i Hrvatska će se pridružiti većini zemalja članica Europske unije (EU) u kojima se, na preporuku Europskog parlamenta, potiče na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke povijesti i njezina očuvanja kako bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih prava.
Obilježavajući ovaj dan ponovno ćemo se nažalost suočiti sa činjenicom da je u nas malo ili gotovo ništa učinjeno u svezi osude bivšeg režima, a bit će i pitanja: Kako to da jedino u Hrvatskoj nije osuđen ni jedan komunistički zločinac, odnosno zašto je i po tom pitanju Hrvatska iznimka?
A zločini komunista u Hrvatskoj protežu se još od 1945. godine, kada su nakon završetka II. svjetskog rata bez suda i suđenja poubijani i prognani na stotine tisuća Hrvata.
Stroge osude komunista dosad su zabilježene u bivšem DDR-u, u Bugarskoj, u Mađarskoj, u Baltičkim državama te Rumunjskoj, gdje su čak i izvršene smrtne kazne nad nekim komunističkim čelnicima.
Bivši komunisti i njihovi potomci (svaka čast iznimkama) su i danas na istaknutim položajima, kako u politici, tako i u gospodarstvu, športu, medijima i u drugim granama, što će reći da ih nema gdje ih nema.
Osobito zabrinjava činjenica da kod nas bez problema i dalje djeluje komunistička partija SDP, bez nacionalnog znaka „Hrvatska“ u svojem naslovu. Većina njihovih čelnika kad piše ili govori malo kada kaže „Hrvatska“ već uvijek, baš kao i Milorad Pupovac, ističu „naša zemlja“ ili „region“ .
Hrvatska još nema popis najvećih komunističkih zločinaca
A koliko je ta partija učinila zločina dovoljno se prisjetiti kad je predala oružje Teritorijalne obrane hrvatskim neprijateljima, kad su njezini članovi napustili saborske klupe kad su se donosile važne odluke za Hrvatsku, a početkom stvaranja hrvatske države poglavito su se isticali, čak i natjecali u rasprodaji brojnih proizvodnih tvrtki, hrvatskih banaka i u štošta drugome.
Najviše zahvaljujući Račanovom SDP-u veliki broj Hrvata nije se želio vratiti u Domovinu, a neće se ni danas, jer kako nam je jedan Hrvat iz Australije rekao: “Kad god dođem u Hrvatsku, uvijek na nekom šalteru zateknem neko dobro poznato lice koje nas je proganjalo u vrijeme vladavine Tita“.
U Hrvatskoj se nažalost proganja i one koji su se u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata borili sa znakom HOS-a, odnosno s pozdravom “Za dom spremni”, a s druge pak strane nema promjena i brisanja komunističkih terminologija i napuštanja kulta pojedinih komunističkih čelnika (Josip Broz Tito, Vladimir Nazor…).
U Hrvatskoj ni 30 godina nakon početka velikosrpske agresije još uvijek ne postoji popis najvećih komunističkih zločinaca, dok s druge pak strane i dalje se sudi i osuđuje pojedince koji su sudjelovali u Domovinskome ratu!
Komunizam i komunisti još uvijek nisu pobijeđeni
Pojedini pupovci bez problema usred Zagreba izdaju i svoje novine u kojima se blati sve što hrvatski diše, a organiziraju i partizansko-komunističke derneke od Srba do Kumrovca.
Ako bi na narednim izborima pobijedio SDP, što se nikako ne smije dogoditi, to bi uz ostalo značilo i povratak u komunizam, ali i progon hrvatskih branitelja.
Komunistički naziv SDP nije ništa drugo nego KPJ!
23. kolovoza bit će podsjećanje da komunizam i komunisti još uvijek nisu pobijeđeni.
Međutim, žalosna je i činjenica da je u Domovinskome ratu bilo najmanje članova SDP-a, a poglavito ih je malo bilo među dragovoljcima.
Slušajući rasprave od pojedinih zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru, ne možemo se oteti dojmu da je u Hrvatskoj komunizam i te kako živ i da mu nažalost ni jedno sjećanje na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima ne znače gotovo ništa.
