Ovisnost je jedan od najčešćih uzročnika poremećaja ličnosti, depresivnosti i agresivnosti kod mladih, koju je potrebno prevenirati i liječiti s više aspekata
Ovisnost je tema koja je aktualna i kada se o njoj šuti, a nekako zadnje vrijeme ovaj problem sve je manje prisutan u javnosti. No, to ne znači da je manje prisutan u obiteljima i da je manje bolan. Jedan od primjera je o ovisnosti u vojsci među mladim vojnicima i vojnikinjama, o čemu se šuškalo u više navrata, a posebice nakon slučaja vojnikinje u Vinkovcima za koju se neslužbeno doznaje da je dulje vrijeme koristila razne opijate, a upravo pod utjecam nekog od tih opijata, uhvaćena u zamku paranoje, izletjela je kroz zatvorena balkonska vrata, isjekla se na staklo i dok je stigla Hitna pomoć iskrvarila.
Ovisnika o drogama porut marihuane, kokaina, speeda, pa i metadonu i subotexu koji se daje ovisnicima na recept, sve je više. Iako je heroin droga koja je sve manje zastupljena, ovisnost o drugim, dostupnijim i jeftinijim drogama, ne nosi manje posljedice ni za ovisnika, kao ni za obitelj. No, ovisnost o drogama samo je jedan od oblika ovisnosti.
Ovisnost ostavlja duboke rane
Osim dubokih rana koje ostaju na dušama članova obitelji, veliki su i oni materijalne prirode, a sve češće su majke koje odlaze raditi u druge države kako bi spasile djecu od dilera ili kamatara od kojih su uzeli novac kako bi zadovoljili ovisnost o klađenju i kocki. Ovisnost je duboki problem, obiteljski problem, ali i problem cijelog društva iako društvo često zatvara oči pred njim.
Centar za hagioterapiju ima dugogodišnje iskustvo s prevencijom ovisnika, ali i radu s ovisnicima. Ono zbog čega postižu rezultate je duboki uvid u razloge nastajanja ovisnosti, a što je prije dosta godina spoznao utemeljitelj hagioterapije, prof. dr. Tomislav Ivančić.
Ovisnost najčešći uzrok depresije
U svojoj knjizi „Ovisnosti sloboda“ prof. Ivančić je pojasnio: “Ovisnost je snažna, poremećena želja ili neutaživa čežnja za uzimanjem neke supstancije ili ovisnost o nečemu. Svaki nagon ili interes može poprimiti ovisničke dimenzije. Mlad čovjek može s vremenom postati ovisan o bilo čemu: televiziji, internetu, igrama na sreću, hrani, alkoholu, pušenju, drogi, kupovini, seksu, ali i o negativnom mišljenju i stavovima. Ovisnost se reflektira na kvalitetu osobnog i društvenog života te stvara velike zdravstvene probleme. Ona uzrokuje promjene u strukturi mozga i nemoć da se čovjek odazove vrijednostima i smislu života. Uz ovisnika trpi cijela obitelj, blisko okruženje i čitava društvena zajednica. Zato je ovisnost kao jedan od najčešćih uzročnika poremećaja ličnosti, depresivnosti i agresivnosti kod mladih, potrebno prevenirati i liječiti s više aspekata. Izlaz iz ovisnosti treba početi iz središta osobe, iz njezine antropološko – duhovne dimenzije u kojoj se nalazi sloboda, zato je prva i temeljna borba protiv ovisnosti na razini duha i egzistencije.“
Važnost prevencije
Upravo to je glavni motiv projekata prevencije ovisnosti koji već godinama provode Centri za hagioterapiju u školama i drugim ustanovama uz odlične rezultate. Njihovi programi baziraju se na osvještavanju mladih osoba glede njihovih temeljnih vrijednosti: tko su, od koga su stvorena bića, kakav je bitak iz kojeg proistječu te tko bi trebali biti u svom životnom pozivu. Potom im se pokazuje sustav vrijednosti, od materijalnih prema duhovnima, tj. vrednotama koji predstavljaju ono od čega dijete živi i što je plod ostvarenja njegovog odaziva na zvanje. “Dobrota je temelj svega, no uz nju ide istina o čovjeku pojedincu i sveukupnom smislu ljudskog postojanja na Zemlji. Ljubav je čežnja koju svi slutimo u sebi, nasušni je ‘životvorni dah’, ali i potreba da ju se podijeli s drugima,” osnovna je istina koja se u programima prevencije prenosi mladima.
Važnost prevencije nemjerljiva je, posebice kada se djecu i mlade nauči samopoštovanju te im se ojača samopouzdanje. Osnove su to za prevenciju i brojnih drugih problema u čije zamke čovjek lako upadne. Osuđivati osobu koja upadne u bilo koju vrstu ovisnosti je lako, isto kao i odbaciti je, okrenuti glavu. Teže je postaviti pitanje zašto ovisnost ili kako se osjeća ovisnik.
Patnja ovisnika
Ovisnost uzrokuje patnju osobe. Odnosno, svaka ovisnost poprima ulogu aktivnog bijega od vlastitog života. Takav, ‘bijeg’ ima svoje duboke korijene u nedostatku smisla i egzistencijalnom razočaranju, čiji je znak/simptom – ovisnost. E. Fizzoti, talijanski prezbiter, pojašnjava citirajući A. Shopenhauera, da „želja za užitkom nastupa kada želja za smislom nestaje.“ Odlukama svoje slobode osoba upravlja sobom. Oslonjen samo na sebe čovjek postaje plijenom poroka, ovisnosti i nihilizma. Prodirući u transcendenciju iz ‘oklopa’ samodostatnosti, čovjek dobiva snagu protiv poroka i ovisnosti, uči nas utemeljitelj hagioterapijske metode.
Biti adolescent ili jednostavno biti mlad u današnje vrijeme nije lako. Moderna vremena donose zahtjeve koje mnogi ne mogu ispuniti. Potreba svakog čovjeka, posebice mladog je biti bezuvjetno voljen, pripadati, no današnje vrijeme na prvo mjesto stavlja neke druge vrijednosti – biti jak, biti lijep, biti što bolji, imati natjecateljski duh, znati se probiti kroz šumu obaveza. Nažalost, mnogi ne ispunjavaju kriterije današnjice. Zaostaju. A, onda trebaju poticaj, utjehu, zamjenu za ono što nemaju.
Ljubav
V. Ilišin i F. Radin (“Mladi uoči trećeg milenija”), definiraju mladu osobu, njihove potrebe i dobrobit. „Mlade se promatra kao posebnu društvenu grupu koja, unatoč unutarnjoj socijalnoj raslojenosti, ima zajedničke karakteristike pripadnosti određenoj dobnoj skupini, specifične pripisane značajke i njima odgovarajuće društvene uloge. Posljedica toga je njihova nedovoljna integracija u ukupan društveni život i nepovoljniji status u odnosu na starije.“ Stoga je mladim osobama neophodno pokazivati privrženost i ljubav, afektivne znakove nježnosti i sigurnosti da će u nečijem povjerenju moći trajno živjeti. Promjena mladih na dobro, proizlazi iz življenja dobra odraslih, jasna je zakonitost. Iskustvo hagioterapijskog rada s mladima potvrđuje da oni čeznu za osobama koje bi im mogle otkriti i posredovati moralno-etičke vrijednosti, štoviše da im svojim životom posvjedoče te istine.
Hagioterapijskom metodom, kroz prihvaćanje osobe, podršku, pouku i poticaje za ‘izlazak u slobodu’, pomože se mladima da nadvladaju poriv za ovisnošću te se opredijele za kreativnost, vizionarsko promišljanje i moralno – etičke vrednote. A, ono što je posebice važno je da se članovi njihovih obitelji i prosvjetni djelatnici upoznaju sa zakonitostima antropološke dimenzije čovjeka i uzrokom ovisnosti s egzistencijalno – antropološkog gledišta.
Svijet očima mladih
I na kraju, odrasli mogu pretpostavljati kakav je svijet mladih, no njihovi odgovori na pitanja u anketi koju u svojim programima prevencije postavljaju hagioterapeuti Centra za hagioterapiju, govore sve.
Na pitanje koji su najčešći razlozi tvoje neslobode (ovisnosti) najčešći odgovori su dosada, besmisao, besposlica, narušeni vršnjački odnosi, narušeni obiteljski odnosi, dok su odogovori na pitanje kako doživljavaš svoju neslobodu pomalo bolni – patim zbog toga, frustriran sam, nemoćan sam.
