Zbivanja u kojima se Hrvatska našla 1992. godine, nakon potpisivanja Sarajevskog primirja, bila su jasan znak da bez jakih uporišta s kojih bi se kretalo u oslobodilačke operacije iste ne bi bilo moguće uspješno provesti.
Stjecanje početne snage za udar na okupirane dijelove Republike Hrvatske bio je jedan od najvažnijih zadataka, a na Velebitu, koji je dijelio neprijateljsku vojsku od dalmatinskih gradova i mora, bile su raspoređene nedostatne i nedovoljno opremljene hrvatske snage sastavljene od domicilnih postrojbi i Planinske satnije Velebit.
U stratešku važnost te planine uvjerili su se posjetitelji Velebita načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Janko Bobetko i zapovjednik Specijalnih jedinica MUP-a Mladen Markač.
U takvim okolnostima pomoćnik ministra unutarnjih poslova, Joško Morić, odobrio je odluku načelnika Odjela specijalne policije Mladena Markača da snage specijalne policije MUP-a preuzmu u ljeto 1992. godine cijelo područje od Gospića do Rizvanuše te do planinskog vrha Visočica. One su, opremljene za teške zimske uvjete, zauzele položaje na cijeloj spomenutoj liniji gdje su formirale baze specijalnih jedinica sa zadaćom sprečavanja upada terorističkih grupa preko Velebita prema Dalmaciji i zadaćom praćenja situacije na linijama razgraničenja zbog velike blizine grada Gospića od prvih borbenih linija.
Radilo se o operaciji „Poskok-1“ koja je započela na današnji dan, 18. kolovoza 1992. godine kada na Velebit stižu prvi specijalci. Njihova zadaća bila je borba protiv neprijateljskih diverzantsko-terorističkih grupa, ali pronalazak, označavanje i uništavanje minskih polja i drugih minskoeksplozivnih sredstava. Operacijom „Poskok-1“ trebala se očuvati komunikacija od Karloaga u smjeru Rovanjske te u smjeru Gospića. Da zadatak neće biti nimalo lak svjedoči i pogibija Marina Jakominića, zapovjednika riječke specijalne jedinice policije koji je stradao u prvim danima akcije krajem kolovoza.
Nakon dolaska specijalne policije na Velebit donesena je, pokazalo se kriva, odluka o demobilizaciji Planinske satnije Velebit. Ipak, operacija “Poskok-1” pokazala se sudbonosnom za pokretane operacija “Maslenica” i “Medački džep” tijekom 1993. godine, kao i “Oluje” u kojoj su se specijalci s Velebita spustili u Liku.
“Položaji su se počeli popunjavati s pripadnicima specijalne policije, kasnije i profesionalnom vojskom. Iz organizacijske perspektive gledano, njihov dolazak bio je već sasvim nešto drugo u odnosu na naša logistička iskustva. Oni su gore izradili utvrđene položaje, barake, stacionar, što se s helikopterima dizalo gore. To se pokazalo jako dobrim i za poslijeratno razdoblje, jer i danas je na Velebitu funkcionalno nekoliko skloništa. Mi smo ih obnovili i zaštitili pa i danas služe planinarima kad borave na planini da se mogu skloniti i prespavati,” ispričao je Ivan Host, zamjenik zapovjednika Planinske satnije Velebit.
Izvori
Literatura
Bobetko, Janko. Sve moje bitke. Zagreb: Vlastita naklada, 1996.
Marinić, Borna. Specijalna jedinica policije “OSA” u Domovinskom ratu. Sisak: Udruga SJP OSA, 2018.
Šulj, Tomislav. Planinska satnija Velebit. Zagreb: Despot infinitus, 2018.
