S magnitudom od 7,8 početni potres koji je pogodio jugoistočnu Tursku bio je jedan od najjačih koje je ta zemlja ikada doživjela. Godišnje se bilo gdje na planetu dogodi manje od 20 potresa jačih od magnitude 7.
Ono što ovu katastrofu čini neobičnom i po svoj prilici daleko štetnijom, je naknadni potres magnitude 7,5 koji je devet sati kasnije pogodio područje oko 100 km sjeverno od početnog epicentra, piše Tom Clarke, urednik za znanost i tehnologiju Sky Newsa.
Ovaj drugi jaki potres možda je doveo do manje žrtava od prvog – dogodio se tijekom dana, a ljudi su već bili evakuirani iz zgrada zbog početnog potresa. No, taj potres će produbiti tekuću krizu i napore za spašavanje preživjelih.
Osim što su bili snažni, i prvi i veliki naknadni potres, dogodili su se relativno plitko u Zemljinoj kori – duboki 17 odnosno 10 kilometara – i pogodili su naseljena područja.
Naime, što je potres bliže površini, to više njegove energije pronalazi put do zgrada i infrastrukture iznad.
Modernije zgrade bile su manje ugrožene
Modernije, dobro izgrađene zgrade imale su dobre šanse preživjeti podrhtavanje tih potresa. Građevinski propisi u Turskoj su pooštreni nakon potresa magnitude 7,6 koji je pogodio sjeverozapadni grad Izmir 1999. godine, usmrtivši više od 17.000 ljudi.
Međutim, starije građevine ili one izgrađene s nestandardnim materijalima ili dizajnom bile su ranjive. Manji gradovi i sela s manje modernih zgrada raspoređeni po ovom sada vrlo velikom području katastrofe, pretrpjeli su, izgleda, daleko veću štetu.
Uzrok potresa
Uzrok podrhtavanja bilo je iznenadno oslobađanje stresa koji se nakupljao duž rasjeda u Istočnoj Anatoliji više od jednog stoljeća – posljednji potres slične magnitude koji je pogodio to područje bio je 1872. godine.
Velik dio Turske nalazi se na anatolskoj tektonskoj ploči koja se gura prema zapadu oko 2 cm godišnje. Taj stres se gomilao i sada se oslobodio s katastrofalnim posljedicama u prvom velikom potresu.
Veliki naknadni potres, vjerojatno, je bio uzrokovan početnim potresom koji je destabilizirao susjedni rasjed koji je također akumulirao geološka opterećenja tijekom vremena. Činjenica da je Turska, a posebno ova regija, sklona potresima, znači da postoji dobra razina spremnosti u smislu spasilačkih timova i opreme. Ali, veličina pogođenog područja i šteta na cestama i drugoj infrastrukturi mogli bi predstavljati veliki izazov čak i za najbolje opremljene i pripremljene spasilačke timove.
