Proslava VRO Oluja u Kninu još uvijek je glavna tema društvenih mreža i grupa u kojima se osim domoljublja spominje i jugoslavenstvo, i to kao glavni krivac stanja u državi. Upravo jugoslavenstvo označio je kao najveći problem Hrvata dr. Milan Šufflay, koji je ljubav prema hrvatskoj domovini i slobodi platio glavom, kao i mnogi hrvatski domoljubi. Hrvatski intelektualci danas šute ili žive daleko od svoje domovine.
Dr. Milan Šufflay bio je tek jedan od onih koji su sanjali slobodnu Hrvatsku, baš onako kako su je sanjali hrvatski branitelji dok su gubili zdravlje po rovovima, padali pod granatama i mecima četnika i JNA vojske, stajali uspravno pred srpskim tenkovima.
Još 1921. godine dr. Milan Šufflay ukazao je na problem jugoslavenstva koje je i tada, a i sada najveći neprijatelj Hrvata. I kao što su branitelji u vrijeme Domovinskog rata spremno uzeli oružje u ruke i krenuli u stvaranje slobodne i neovisne Hrvatske, tako je i te davne 1921. dr. Milan Šufflay zajedno s još nekolicinom domoljuba stao pred sud koji ga je optužio zbog veleizdaje jer nije želio živjeti u Kraljevini SHS, već slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj.
Na sudu je tada rekao, govoreći o dijelu optužnice da su on i drugi radili na nasilnom odvajanju Hrvatske od Kraljevine SHS, kako Hrvatskoj ne treba oružana borba kao u Irskoj, a niti odvajanje nasilnim putem, te kako:
“Hrvatska ima svoje državno pravo, a Hrvati kao politički narod kateksohen imadu svoje naravno pravo, pravo samoodređenja. Prekinuće veze s bivšom monarkijom dne 29. listopada 1918. temelj je nezavisne države Hrvatske. Ta država ne nalazi se u drevnom sklopu… Nema otrgnuća! Nasuprot se baš radi o novom sklopu, koji bi imao tek pravno nastati. Tužiti me dakle, da ja hoću otrgnuti hrvatsku državu, koja postoji, od kraljevstva SHS, koje pravno ne postoji, pravna je i logička zabluda. (…) Ako je hrvatsko čuvstvo, želja i mišljenje o samoodređenju, hrvatskoj državi, vjera u Ententu grijeh, onda sam ja kriv. Ali to čuvstvo, tu želju, tu vjeru imade čitavi hrvatski narod i izrazio ih je preko svojih zastupnika banske Hrvatske. Vlast, koja me tuži, može ovdje dobiti proces proti meni, ali jer goni čitav hrvatski narod, izgubit će proces pred licem Evrope… Kao filozofu, kao slobodoumnom Hrvatu meni je lično svejedno, sjedio ja u malim uzama sudbenog stola ili druge koje kaznione, ili pak da izašav na tobožnju slobodu dodjem u veliku tamnicu, u kojoj hvala Bogu, tek privremeno čami hrvatski narod.” (izvor: Wikipedia)
Tijekom govora suci su upadicama prekidali Šufflaya, rekavši kako nitko ne progoni hrvatski narod, a Šufflay je na to odgovorio “Pitajte Radića, on je hrvatski narod”. Na upadicu što će biti ako Radić umre, Šufflay je odgovorio: “Hrvatski narod emanirat će drugog Radića.” Kao prvooptuženi osuđen je na tri godine i šest mjeseci, a presuda je snažnije odjeknula u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Od ostalih suoptuženika najveću i najtežu kaznu dobio je Pavao See, 12 godina robije, Rudolf Vidak osuđen je na 4 godine, Dragutin Taboršak na 3 godine i 4 mjeseca, Franjo Škvorc i Jakob Petrić na 3 godine, Josip Drenski Špoljarec na 2 godine i 4 mjeseca, Ivan Havelka kažnjen je s 8 mjeseci zatvora, Gabrijel Kruhak, Florijan Štromar, Milan Galović i Ivan Kovačić dobili su po 6 mjeseci zatvora, dr. Ivo Pilar osuđen je na 2 mjeseca zatvora, uvjetno na godinu dana, a Šarlota Vidak, Antun Pavičić i Andrija Medar oslobođeni su optužbe zato što su suci ocijenili kako optužbe protiv njih nisu bile dovoljno dokazane. Kolege znanstvenici iz brojnih zemalja pokušali su Šufflayu ishoditi pomilovanje, ali uzalud.(izvor: Wikipedia)
Ubojstvo dr. Milana Šufflaya
Polovicu kazne je Šufflay izdržao u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici, nakon čega je pušten na slobodu. Po izlasku iz zatvora u kojem je zaradio tuberkulozu, posvetio se znanstvenom radu. No, nakon što je završio rukopis III. sveska Codex albanicus, Šufflay je primio prijeteće pismo, a onda su učestali napadi na njega kroz tisak, što je bio jasan znak da su ga velikosrpski krugovi odlučili likvidirati.
Pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, koja je uživala kraljevu zaštitu, pričekali su ga, 18. veljače 1931. godine na kućnom pragu i razbili mu lubanju čekićem. Provalili su mu potom u stan i odnijeli rukopis Codex albanicus. Šufflay je 19. veljače preminuo od posljedica zadobivenih ozljeda glave. Bio je tek jedna od žrtava hrvatskih domoljuba u čijem ubojstvu su sudjelovali i hrvatski jugoslaveni. Naime, atentat i umorstvo izvršeni su po naredbi šefa zagrebačke policije Janka Bedekovića, a po narudžbi iz Beograda.
Hrvatska danas
Hrvati su danas drugačiji – žive u svojoj državi, slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj. Domovinu su stvorili hrvatski branitelji, no politika je izbjegla ono što su napravile sve ostale zemlje u kojima je vladao komunizam – lustraciju. I Hrvati su danas drugačiji, flegmatični, razočarani i zatvoreni u svoj mali svijet. Veliki broj zadovoljan je dobivenim povlasticama – zaposlenjem, mirovinom, stanom, povoljnim kreditom ili tek šljivikom.
A Hrvatska? Ona živi i čeka novu hrvatsku inteligenciju – domoljube koji će je voljeti i za nju biti spremni robovati, pa i umrijeti, baš poput dr. Milana Šufflaya.
