Da nije bilo Jelene Karleuše na površinu ne bi izronilo da je, između svega ostalog, koncesionar dobio ugovor bez ikakvih uvjeta, i to za nestvarnih 7.200 eura.
Sve je započelo svečanim otvorenjem i koncertom Prljavaca, uz eksluzivne najave kako će party zvukovi koji će odjekivati s jednog od najljepšeg otočić, pretvoriti Kaštela u kultno turističko mjesto.
A, onda šok i sve eksluzivno – na Barbarincu će odjekivati cajke Jelene Karleuše, Ace Lukasa i Harisa Džinovića. I stvar se zakotrljala u medijima. A, mediji kao mediji, ovisno o stavu vlasnika, podijelili su se – jedni su se pozvali na demokraciju i pravo da pjevaju svi koji imaju publiku, a drugi upozorili kako cajkama nema mjesta u Hrvatskoj, a posebno na Barbarincu, jer vrijeđaju osjećaje branitelja i svih onih koji su u Domovinskom ratu izgubili svoje najdraže.
I mi iz Cronike krenuli smo u priču tražeći izjavu, koga drugoga već gradonačelnika Kaštela, Denisa Ivanovića. No, gradonačelnik je poručio kako je slomio nogu te ne može dati izjavu. Iako smo objasnili da nije problem telefonska izjava, gradonačelnik Ivanović se nije odazvao, dapače kao da je u zemlju propao.
Otok ljubavi zaštićeno pomorsko i kulturno dobro
I tada dolazimo do nevjerojatnih podataka – nije problem samo cajka već i cijela koncesija. Naime, otočić Barbarinac u registru je kulturnih dobara pod registarskim brojem P 5502 kao zaštićeno arheološko i kulturno dobro koje datira od 1 do 18 stoljeća, odnosno na kojem su kroz to vrijeme sačuvana podvodna arheološka nalazišta.
Neslužbeno saznajemo da je Barbarinac zapravo u privatnom vlasništvu te da su vlasnici tražili obeštećenje od Grada Kaštela.
No, prema Planu za upravljanje pomorskim dobrom za 2023. godinu koji je objavljen 21. veljače ove godine, unatoč svemu na Barbarincu se predviđa davanje u koncesiju 300 metara kvadratnih. U Planu se ipak Barbarinac nigdje ne spominje kako spada u zaštićeno pomorsko i kulturno dobro.
Šutnja koncesionara
Tko se sve javio na natječaj, kada je natječaj objavljen i kakav im je bio plan i program putem PR agencije poslali smo upit koncesionaru, upitavši kako se točno zove koncesionar. No, odgovor je bio kako će to stajati u pismenom odgovoru koji čekamo već tri dana. No, to i ne čudi jer je djelatnik koji prodaje karte, a koji se prvi javio na mobitel, jasno rekao kako ne zna za koga radi.
Do informacije tko je koncesionar nije bilo teško doći, no to je manje bitno od informacije da je koncesiju dodijelilo Vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja u sastavu: Jadranka Matok-Bosančić (Grad Kaštela), Mario Kelam (Grad Kaštela) Kasja Bedalov (Grad Kaštela), Frane Radelja (Splitsko-dalmatinska županija) i Ivica Čikotić (Lučka kapetanija Split).
Neslužbeno doznajemo i kako je koncesija dodijeljena dan poslije objave Plana za upravljanje pomorskim dobrom, što ne ostavlja prostor za natječaj. A, je li ipak bilo natječaja i tko se sve javio te zašto je izabran upravo ovaj koncesionar, saznali bi da se gradonačelnik Ivanović htio odazvati na davanje izjave.
Crno na bijelo stoji kako se koncesija izdaje na rok od 19. travnja, pa sve do 31. prosinca, a obračunska jedinica plaćanja koncesije je 60 dana, dok je iznos koncesije skromnih 7.200 eura. Tko zna vrijednost takve koncesije jasno mu je da se radi o pravoj sitnici.
Bjanko ugovor
Ono što je još bolje, koncesionaru nije uvjetovano ništa. Je li u planu i programu stavio da će dovesti cajku nije poznato, ali doznajemo i to da je gradonačelnik svakako pokušao izbjeći medije dok je u isto vrijeme pokušavao nagovoriti koncesionara da odustane od cajki.
Zanimljivo je da se u ugovoru spominje koncesija na samo 300 metara kvadratnih Barbarinca, no u svojoj reklami koncesionar se hvali party destinacijom na 6400 metara kvadratnih otočića ljubavi na kojima će se održati čak 72 događanja. Sve ono što reklamira teško stane na samo 300 kvadrata, no kako je očito sve trebalo proći ispod radara, da nije bilo nesretnih cajki, prošlo bi i to.
Zašto nitko ništa ne pita branitelje i narod?
A, kad smo već kod cajki koje su digle buru, zanimljivo je bilo čuti što o njima misle oni koji su branili i obranili ovu našu domovinu i narod koji je sve više razdvojen između onih koji poštuju sadašnju i onih koji zazivaju bivšu državu.
Predsjednik Udruge 4. gardijske brigade, Boris Lapenda, nije mogao sakriti svoje ogorčenje, a bilo je očito i koliko ga sva ova događanja emocionalno diraju.
“Što se tiče tih cajki po Hrvatskoj, mi smo demokratska država i svak ima pravo slušat i gledat šta je njega volja. Međutim, treba napomenut da je s tim cajkama, s Lepom Brenom i ostalom tom svitom i počelo sve u Hrvatskoj (o.p. Domovinski rat). A, žalosno je sada da nakon 30 godina pojedini klubovi puštaju cajke. Ja to apsolutno ne podržavam, to nije moj stil, nije stil nas branitelja. Mi razumijemo mlađe generacije, ali znamo i da sve polazi iz kuće. Ja ne mogu razumit da moje dite sluša cajku i ide na koncert Jelene Karleuše. Mi u jednoj Areni u Puli ne dozvoljavamo Thompsonu da nastupa. Cajke se mogu spriječiti isto tako kako se sprječavaju Thompsonovi koncerti po Hrvatskoj. Zašto bi netko nastupa na Barbarincu… još mu plaćati tisuće eura da on dođe tu pivati srpske hvalospjeve. Samo pogledajmo tko su ti pjevači i pjevačice cajki. Nas branitelje puštanje cajki asocira na naše suborce koji su dali život za ovu našu državu baš protiv tih cajki i cajkaša.
Pa, zašto nitko ne pita ljude je li to žele? Zašto nitko ne pita nas branitelje je li to nama smeta? Splitski gradonačelnik najavljuje bratimljenje s Novim Sadom, a iz Novog Sada su dolazili i ubijali ovdje u Hrvatskoj. Koje bratimljenje! Šta mi imamo sa Srbijom!? Daleko im kuća od naše. Spominje se vraćanje imena ulica i trgova maršala Tita. Pa, ljudi di mi živimo? U kojem mi svitu živimo!? Tisuće i tisuće ljudi je dalo život za ovo, tisuće još obitelji traže i ne znaju di su njihovi najmiliji, a mi smo jednostavno digli ruke i suživot, suživot. Nije problem suživot, ali ajmo pogledat činjenici u oči. Gospodo kažite gdje su naši ljudi.
Što se nas branitelja tiče, ta Srbija nikada ne bi bila dio Europe dok prvo ne prizna do posljednjeg čovjeka di je pokopan, di se nalaze njegovi posmrtni ostatci, dok ne plati ratnu odštetu Hrvatskoj, dok ne vrati ukradene umjetnine i blago iz Hrvatske, dok ne prizna agresiju na Hrvatsku. O čemu mi pričamo, pa nismo mi išli u Niš ratovati!
Ja ne mogu razumit te naše na vlasti. Čijom oni glavom razmišljaju? Pa, nismo mi branitelji štekat ili bankomat pa se možemo uklonit kako je koga volja. Koja god vlast dođe igramo ping-pong s njima. Ma, neće to više ić’ tako! To jednostavno ne može ić’ tako. Nažalost, ljudi su dali život za ovu državu, ova država je stvorena na krvi ljudi i da se netko tako poigrava s njom! Ja to jednostavno ne mogu razumit. Njima ti životi tih mladih ljudi, nažalost, ne znače ništa.” rekao je Lapenda
Vrijeđanje osjećaja većine hrvatskog naroda
Mirko Čondić, član predsjedništva Udruge veterana 4. gardijske brigade i 100 postotni invalid Domovinskog rata kratko je komentirao:
“To je njegovo pravo i to je legitimo. Mene osobno žalosti činjenica da se dio hrvatske mladeži uveseljava primitivizom hopa-cupa pokraj plejade hrvatskih umjetnika koji predstavljaju i ljepotu i kulturu Dalmacije i cijele Hrvatske, odnosno kraja u kojem svi živimo.
Za mene je krucijalna moralna i domoljubna odgovornost osoba koje organiziraju ovaj kontroverzni događaj. S ovim događajem se duboko vrijeđaju osjećaji većine hrvatskog naroda.”
