Kata Šoljić rođena je na današnji dan, 23. veljače 1922. godine kao Kata Tikvić. Žena je to koja na poseban način simbolizira žrtvu svih majki čija su djeca nastradala u Domovinskom ratu. Njezino ime u Hrvatskoj je poznato svima, no malo ljudi zna tko je ustvari „vukovarska majka hrabrost“.
Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje domovine Hrvatske od srpskog agresora u Domovinskom ratu 1991. godine. (…) Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.
Kata Šoljić rođena je na današnji dan, 23. veljače 1922. godine kao Kata Tikvić. Žena je to koja na poseban način simbolizira žrtvu svih majki čija su djeca nastradala u Domovinskom ratu. Njezino ime u Hrvatskoj je poznato svima, no malo ljudi zna tko je ustvari „vukovarska majka hrabrost“.
Odrasla je u Vukšiću Donjem, kod Brčkog. Svoju golgotu započela je s trinaest godina, kada joj umire otac. S 18 godina udala se u susjedno selo Ulice za Antu Šoljića, s kojim je kasnije imala četiri sina i dvije kćerke. U Drugom svjetskom ratu izgubila je četvoricu braće koji su bili u vojsci NDH. Jedan je poginuo u borbama kod Našica, jedan nestao, a preostala dvojica, zajedno sa suprugom Antom, predali su i potom su streljani, dok se suprug izvukao i nakon „križnog puta“ vratio kući. Nakon rata živjeli su skromno i ponosno, no Ante Šoljić u brčanskom je kraju bio izložen stalnim progonima. Stoga su se, u potrazi za mirnijim životom, preselili u Srijemske Čakovce nedaleko Vukovara. Suprug joj umire 1981. godine, a ona seli u Vukovar u kojemu je ostala do početka Domovinskog rata, a onda privremeno odlazi u Mađarsku te u progonstvo po mnogim mjestima u Hrvatskoj.
U Domovinskom ratu život za slobodu Hrvatske i obranu grada Vukovara položila su sva četiri njezina sina: Niko, Mijo, Ivo i Mate. Najstariji sin Niko imao je 49 godina kad je zarobljen u borbama prije pada Vukovara. Odveden je u koncentracijski logor Srijemska Mitrovica. Ondje je mučen i ubijen udarcem u glavu u prosincu 1991. Za njim su ostala tri sina. Drugi sin Mijo, bio je tri godine mlađi od Nike. Njegovi susjedi Srbi su ga zarobili u njegovoj kući u Srijemskim Čakovcima, a zatim i ubili u kukuruzištu na dan pada Vukovara 18. studenoga. Treći Katin sin Ivo, poznat pod nadimkom “Veliki Džo” imao je 43 godine kad je poginuo. Krenuo je u proboj iz Vukovara, upao u neprijateljsku zasjedu te je pokušavajući izvući se iz zasjede skočio u Dunav i utopio se u hladnoj i nabujaloj rijeci. Najmlađi sin Mato poginuo je još na početku rata u borbama oko vojarne JNA u Vukovaru 19. rujna 1991. Katin zet Ivan Vukojević nestao je 20. studenoga 1991. nakon pada Vukovara.
Tragedija Kate Šoljić nastavila se i nakon rata jer je prošlo 12 godina, sve dok tijelo sina Nike, nije posljednje pronađeno u grobnici kod Srijemske Mitrovice. Njegovo tijelo pronađeno je gotovo slučajno jer nije položeno u masovnu grobnicu već je nakon mučenja pokopan u zabačenoj, neoznačenoj grobnici. Iako je ostala bez sva četiri sina, Kata Šoljić nije klonula duhom već je naprotiv u javnosti pozivala na mir i staloženo objašnjavala kako njezini sinovi nisu poginuli uzalud.
Predsjednik Franjo Tuđman odlikovao je Katu Šoljić za osobite zasluge u promicanju moralnih i društvenih vrijednosti, a od udruge branitelja invalida i udovica Domovinskog rata primila je nagradu Junakinje Domovinskog rata. Preminula je u srpnju 2008. u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, a pokopana na vukovarskom Novom groblju. Park u zagrebačkom naselju Trešnjevka nosi njezino ime.
Izvor: Facebook-Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat
Izvori
Literatura
Pavković, Mladen prir. Kata Šoljić junakinja hrvatskoga Domovinskog rata. Koprivnica: Alineja, 2004.
Televizija
Bol u bolu. Hrvatska radiotelevizija. redatelj i scenarist Marijan Hodak, 1993.
