“Miro je bio iznimno cijenjen među hrvatskim iseljenicima, ali i hrvatskim braniteljima. Odmah po njegovu dolasku u Hrvatsku, željeli su da ih on vodi, jer je bio istinski i dokazani hrvatski domoljub, a i ratnik, kakvih je uistinu bilo malo. Uvijek je govorio – Sve za svetu i jedinu Hrvatsku!”
Miro Barešić (Šibenik, 10.9.1950. – Miranje Donje, 31.7. 1991.) je Junak hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Njegovo ime ostat će upisano među velikane hrvatske povijesti, tim prije jer mu je hrvatska državotvorna ideja bila životni program.
Bio je revolucionar, politički emigrant, izniman športaš i neustrašivi borac za hrvatsku
slobodu.
Svi koji su ga poznavali uvijek tvrde da je čitav život posvetio stvaranju slobodne,
samostalne i neovisne hrvatske države.
Za hrvatsku državu dao je i svoj život, istina pod još nerazjašnjenim okolnostima, odnosno još se ne zna (?) kako je ubijen u jednoj od diverzantskih akcija Hrvatske vojske, u zadarskom zaleđu. Sve oko njega je određena misterija, pa i nenadana smrt. O njegovu životu i ubojstvu prikazani su i neki dokumentarni filmovi, ali i napisane knjige. Većina se slaže samo u jednom – izdan je! (O tome možebitno nešto više zna i bivši Udbaš Josip Perković). Postoje čak i oni koji tvrde da ga je dostigla crna ruka nekadašnje Udbe, koja ga je inače namjeravala likvidirati u inozemstvu, ali kako im to nikada nije uspjelo osvetili su mu se navodno po povratku u Domovinu, u koju se vratio zajedno s članovima svoje obitelji.
Miro je bio iznimno cijenjen među hrvatskim iseljenicima, ali i hrvatskim braniteljima. Odmah po njegovu dolasku u Hrvatsku, željeli su da ih on vodi, jer je bio istinski i dokazani hrvatski domoljub, a i ratnik, kakvih je uistinu bilo malo. Uvijek je govorio – Sve za svetu i jedinu Hrvatsku!
Međutim, slobodnu Hrvatsku nažalost nije dočekao… Nu, nakon junačke smrti, koja se dogodila samo tri tjedna nakon njegova povratka u domovinu, tiho je otišao u – legendu, a sa njime i njegovi suborci, koji su tog dana također upali u srpsku zasjedu: Zdeslav Turić, Frane Bokanović, i Mile Pandžić.
„Ustaša ne može biti jer je rođen 1950., a ni terorist jer je osuđen za ubojstvo
(jugoslavenskog Udbaša i ambasadora V. Rolovića u Švedskoj, koje se dogodilo
početkom travnja 1971.). Svjesni smo što se tada dogodilo i mi nikad nismo rekli da
on nije ubio Rolovića, ali je dokazano, što malo tko spominje, da se sve odigravalo u
samoobrani!“ – čuli smo od pojedinih članova njegove obitelji.
Kad je Barešić poginuo u Domovinskome ratu, čak su od njegovih kolega i suboraca, hrvatskih branitelja sakrivali dan njegove smrti, a prvo su ga pokopali pod drugim imenom, samo za to da ne bi već na početku srpske agresije pao moral hrvatskim osloboditeljima.
Dobio je i više državnih i inih odličja i priznanja.
Spomenik mu je podignut u Dragama kod Pakoštana (31.7.2016.).
Nu, koliko još vremena treba proći da se sazna prava istina o životu i stradanju ovog iznimnog hrvatskog mučenika i Junaka?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.
(UHBDR91.)
