Je li Hrvatski sabor 26. rujna 1992. (pre)brzo prihvatio Zakon o aboliciji?
Je li se moralo i trebalo pričekati još koja godina, pa da se vidi tko je zaslužio da mu Hrvatska država oprosti zločine u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu?
Naime, nakon višesatne rasprave, u kojoj su sudjelovala čak 33 zastupnika s mnogo emocija, kako nas je podsjetio jedan od najboljih hrvatskih povjesničara Ante Beljo, Hrvatski je sabor usvojio Zakon o aboliciji, kojim se dao oprost od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i ratu protiv Republike Hrvatske.
Ovaj Zakon važio je za djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do dana njegova stupanja na snagu.
Ako je krivični postupak u ovom razdoblju već bio pokrenut sud je morao obustaviti postupak po službenoj dužnosti! A, ako je pak osoba na koju se odnosio Zakon bila lišena slobode, sud je naredio da ga se pusti.
Od oprosta su bili izuzeti počinitelji na čiji je progon Republika Hrvatska bila obavezna prema odredbama međunarodnog prava.
Na taj način, vjeruje se, da su dobili oprost i mnogi velikosrpski krvnici, koji su se nastavili i dalje boriti diljem Hrvatske protiv Hrvata.
Je li bilo tako ili nije?
A, ovaj Zakon među ostalim možemo zahvaliti i pritisku međunarodne zajednice, koja nas dobrim dijelom nije podržala na početku velikosrpske agresije, već je jedan dio Hrvata, poglavito u Vukovaru i Škabrnji, ostavila na milost i nemilost koljačima iz Srbije, Crne Gore, odnosno pripadnicima zloglasne JNA te domaćim izdajicama i dezerterima.
Dakle, Hrvatska je već na početku Domovinskog rata opraštala agresorima, osobito Srbima, dok oni nikada nisu donijeli ni sličan takav Zakon, već i dalje, sve do današnjih dana progone hrvatske branitelje, poput hrvatskih pilota.
Stoga bi i te kako bilo preporučljivo preispitati ovaj Zakon, a ne bi bilo loše da se javno objave i imena tada aboliranih četnika, dakle ljudi koji su sudjelovali u agresiji, a „nisu“ napravili nikakvo zlo!
