Ovog je stvarno dosta. Kad Hrvati oplakuju mrtve i stradale tijekom velikosrpske agresije, javlja se nitko drugi nego Milorad Pupovac (SNV). Riječ je o politikantu koji je na nedavnim izborima za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, jedva dobio oko 150 glasova, od blizu 20 tisuća Srba(!), koji žive u Gradu Zagrebu.
U povodu 28. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja95 ponovno je izmislio novi „štos“. Napisao je i potpisao nekakvu „Izjavu sjećanja“ svoje udruge, koja će se kaže „čitati na sjednicama svih srpskih vijeća u znak sjećanja na egzodus Srba i sve stradale u ratu!“
Politikant, naravno, ni jednim slovom ne spominje hrvatski obrambeni Domovinski rat, za njega je to nekakvi „apstraktni pojam“, pa ovo „historijsko“ pismo počinje ovako:
“Srpsko narodno vijeće na 28. godišnjicu „Oluje“ sjeća se posljednjeg velikog historijskog stradanja i egzodusa Srba koji je njome prouzročen. Također se sjećamo svih pripadnika srpskog, hrvatskog i drugih naroda, koji su privremeno ili trajno ostali bez svojih zavičaja, svojih bližnjih i svoje imovine u ratnim godinama koje su prethodile ljetu 1995. godine!”
Dakle, sjeća se stradanja i egzodusa Srba, a ne sjeća se srpske i crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku, u kojoj je sudjelovala i zločinačka JNA, baš kao i dezerteri i izdajice.
Tko je nametnuo rat Hrvatskoj? Jesu li tenkovi na Vukovar, Škabrnju, Pakrac, Osijek, Lipik, Voćin, Saborsko, Zadar, Vinkovce, Županju i stotine ostalih hrvatskih gradova i mjesta kretali iz Beograda ili iz glavnog grada Hrvatske? Je li Srbija željela porobiti Hrvatsku ili je bilo obrnuto? Bi li bilo „egzodusa“ da Srbi nisu osnovali tzv. Republiku Srpsku Krajinu, ili da dr. Stanimirović, koji je bio jedan od osnivača Pupovčeve udruge, još 1991. nije govorio i širio mržnju o „ustašama u Vukovaru“?
Pupovac ponovno i besramno izjednačava žrtvu i agresora, namjerno nas pravi, da oprostite, „budalama“, a većina, pa čak i braniteljskih udruga, na te njegove kontinuirane klevete i laži javno više i ne prosvjeduje.
U toj svojoj sramnoj „izjavi“ on ističe da se „trebamo sjetiti da je rat (koji rat Pupovče, koji rat?) na prostorima nekadašnje zajedničke države i jezika živote većine, a prije svega živote onih koje je zatekao u manjini, učinio nesigurnim i stradalačkim“.
Pa, dodaje da su Hrvati stradali tamo gdje su oni bili u manjini, dok su „slične životne opasnosti i strahote prolazili i Srbi, stanovnici hrvatskih gradova ili općenito područja pod kontrolom tadašnjih vlasti Republike Hrvatske“.
Čelnik ove jadne političke udruge i stranke, često sa svojim suradnicima obilazi mjesta gdje je „pukla prva partizanska puška“, ali nikad nije izjavio da su podjednako u vrijeme II. svjetskog rata patili Nijemci, ustaše, četnici i partizani, odnosno da se sve njih jednako trebamo sjećati!
Pupovac u ovoj „izjavi“ sugerira svojim istomišljenicima da se na „ovu godišnjicu“ trebamo sjetiti i žrtava srpske nacionalnosti u Hrvatskoj „koji jednako teško ostvaruju pravo na status civilnih žrtava kao što je bilo teško odredbu o tom pravu ozakoniti“ te potom „nevidljive srpske patnje i traume“, kojima su (čujte sad ovo!) „kontinuirano izloženi“!
Ova „izjava“ napisana je u stilu krivnje jednih i drugih, a on je taj koji (zamislite!) suosjeća ili bolje rečeno „plače“ čas s jednima, čas s drugima.
Žalosno je i jadno što ovaj čovjek (politikant) uoči svake obljetnice, pa tako sada i ove, vezane uz Oluju95., javno ismijava hrvatske žrtve, hrvatske branitelje i stradalnike, ali nažalost i one koji ga godinama podržavaju.
Umjesto da se pokrije preko glave, poglavito nakon što je usred Zagreba od svojih sunarodnjaka jedva dobio 150 glasova, on se i dalje javlja, odnosno širi podjednaku mržnju među Hrvatima, ali i Srbima.
To je nama naša borba dala!
