Hrvatska obrambeni Domovinski rat protiv velikosrpskog agresora nije dobila samo na bojnom polju, već i ustrajnim, točnim i pravovremenim izvješćima relativno brojnih novinara, fotoreportera i drugih, od kojih su neki, na žalost, žrtvovali i život kako bi pravovaljano izvijestili svijet o užasima, patnjama i boli koju je prolazio jedan mali narod u borbi za svoju slobodu.
U Koprivnici je, u sklopu slavne 117. brigade ZNG-a, odnosno Hrvatske vojske, pod zapovjedništvom Dragutina Kralja, 25. listopada 1991. počeo izlaziti prvi hrvatski vojni list – „Gardist“, kojeg je uređivao Mladen Pavković. Prije toga, početkom rujna 1991., Pavković i Vladimir Kostjuk osmislili su jedan od najpoznatijih ratnih plakata, „Hrvatska vas zove“, koji je osvanuo gotovo na „svakom stablu“ i izlogu, kada je još zločinačka JNA bila u Koprivnici, Bjelovaru, Križevcima i Varaždinu. Zahvaljujući i tom plakatu, iznimno veliki ljudi, poglavito mladi, javio se u Hrvatsku vojsku!
A, kako je bilo objavljivati prve novine, u sklopu Hrvatske vojske, kada još ni Ministarstvo obrane RH, nije počelo s objavljivanjem „Hrvatskog vojnika“, prvog službenog glasila MORH-a, časopisa, kojeg su osmislili današnji generali Ivan Tolj i Stjepan Adanić?
“U to vrijeme, već su počeli izlaziti pojedini ratni bilteni, ali mi smo bili prvi koji smo službeno objavili novine, tjednik, u sklopu Hrvatske vojske! Nije bilo cenzure, niti nas je tko, a poglavito mene, kao glavnog urednika, usmjeravao što je, a što nije za objaviti. Novine smo tiskali u Podravkinoj tiskari, čak bez narudžbenice, dok nas tadašnji predsjednik Uprave pok. Zvonimir Majdančić nije pozvao i pitao: tko će to platiti?
Dakle, nismo imali neku veliku podršku izvan tzv. vojnih struktura, čak ni među kolegama novinarima, koje smo zvali da dođu u IPD-e Hrvatske vojske i da pišu i za „Gardist“, ali većina ovdašnjih novinara tada nažalost nije željela s nama imati posla! Među onima koji su nam se pridružili, prvi je bio vrhunski fotoreporter Vladimir Kostjuk, a zatim su tu još bili: Stanko Gazivoda, Antun i Bojan Mijatović, Dragutin Rendić, Dražen Pokec, Babić i još neki. Na naše inzistiranje, za odgovornog urednika, zapovjednik 117-te brigade Dragutin Kralj imenovao je jednog časnika, ali je on ubrzo, kako su nam rekli, dezertirao, pa smo vrlo brzo ponovno ostali – sami.
Inače, „Gardist“ se mogao besplatno nabaviti i na novinskim kioscima, a dostavljali smo ga i na prve crte obrane. Međutim, naša mala ratna redakcija je u to vrijeme, također prva u Hrvatskoj vojsci, osmislila i ratne izložbe, plakate, humanitarne akcije, radio emisije, razglednice…U krugu tadašnje vojarne podigli smo i Križ života, organizirali Prvu likovnu koloniju u Hrvatskoj vojsci i štošta drugo. Da smo izgubili Domovinski rat vjerojatno bi jako loše prošli, čak i od nekih koji su bili na istaknutim položajima u našoj brigadi. Naime, u „Gardistu“ nije bilo zabranjenih tema, a nekima se to tada nije dopalo, pa su nam to zapamtili sve do današnjih dana,” rekao je Mladen Pavković, inicijator i glavni urednik „Gardista“, ali nakon toga još nekih zapaženih braniteljskih novina na razini države.
No, „Gardist“ su bile novine koje su se s nestrpljenjem očekivale i koje su ispunile svoju ratnu zadaću.
