Premijer Andrej Plenković odradio je manevar kojem se u demokratskim zemljama mogu “diviti”, no u Hrvatskoj je poznat kao prokušani model iz vremena komunista, UDBA-e i KOS-a.
Kada je proljetos Plenković odlučio smijeniti Natašu Tramišak koja je u javnosti ispričala o prijetnjama, Ivan Anušić je pokazao odlučnost i snagu iza koje je stajao slavonski HDZ i premijer se povukao. No, od proljeća do zime, proteklo je dovoljno vode, da osmisli plan kako ostaviti Anušića bez podrške – samog na vjetrometini.
Priča je krenula kada je desna opcija HDZ-a oči uprla u Osječko-baranjskog župana kojega je vidjela kao čovjeka koji će poput Plenkovića kada je rekao Tomislavu Karamarku da HDZ ne može biti talac jednog čovjeka, to isto napraviti njemu. No, Anušić nije bio zainteresiran da bude lider stranke i eventualni premijer države, zadovoljavajući svoje ambicije razvojem isključivo Slavonije i Baranje.
Ipak, HDZ-om je krenula informacija da je Ivan Anušić potkapacitiran, a lako je zaključiti u kojem se loncu kuhala. Sada je Plenković za smjenu ministrice koja je radila protiv korupcije i otvorila Olafovim istražiteljima svu dokumentaciju koju su trebali da bi shvatili što i kako je radila Gabrijela Žalac o kojoj premijer ne skriva dobro mišljenje, dobro utabao put za smjenu.
Prvo je anulirao Kalmetu koji unatoč svemu još uvijek kao “stari mačak” “drma” zadarskim HDZ-om, imenovanjem njegovog čovjeka Šime Erlića, stavio Antu Sanadera na svoju stranu popustivši mu oko Mirjane Čagalj, dok je za Čuljka znao da se povlači zadovoljan svim onim što je imovinski stekao tijekom proteklih godina. Tako je sve koji bi mogli pružiti podršku Anušiću anulirao i ostavio ga na vjetrometini samog. I sam Anušić jučer je očito zaključio da je bolje šutjeti, iako je odmah nakon smjene Tramišak iznio, za svaku demokratsku zemlju koja normalno funkcionira, nevjerojatan podatak – premijer je, blago rečeno, rekao neistinu kada je pred novinarima izjavio da je imao bjanko potporu cijelog predsjedništva HDZ-a za promjenu i 10 ministara.
Nevjerojatno, bez treptaja oka, premijer je pred hrpom novinara samouvjereno izrekao nešto što nije ni blizu istini, jer je bjanko potpora stigla isključivo za obnovu, dok je Anušić poslije pred kamerama jasno rekao “ja potporu nisam dao”.
Nakon što je na ovaj način eliminirao desnu struju HDZ-a, sve redom starije članove od njega samog, Plenković je pokazao da sada može neprikosnoveno vladati. Pitanje je samo tko je slijedeći. Naime, ne treba zaboraviti da Andrej Plenković pamti kao slon, a uz ovu ima i karakternu osobinu osvetoljubivosti, pa ne bi bilo čudno da Ante Sanader koji je uz pomoć Bobana Blaženka uspio anulirati Čagalj bude slijedeći na odstrelu. Naime, Sanader je, kao i Tramišak na konferenciji za novinare, u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju prije koji mjesec rekao kako se premijeri mijenjaju, a on ostaje. Sudeći prema metodama koje Plenković koristi kako bi u HDZ-u uveo isključivu vlast jednog čovjeka, sebe, i ovo bi mogao dobro odigrati posluživši se samo starim metodama korištenim u bivšoj Jugoslaviji.
A, jedna od metoda korištenih u bivšoj državi je proglasiti ludim onoga tko je politički nepodoban. Upravo zato je i većina dvoraca koje je partija preuzela, pretvorena u psihijatrijske bolnice. Sada je to sve modernije, pa je jučer u Jutarnjem listu osvanuo članak kako je ministrica Nataša Tramišak bila paranoična, izolirala se i drugim riječima ukazala sumnju u njen zdrav razum. Ista priča kruži u krugovima HDZ-a, a puštena je kako bi se anuliralo ono što je izrekla na konferenciji za novinare, ali i ono što bi mogla izreći.
“Dno dna,” napisali su mnogi ispod objave članka na društvenim mrežama. Pitanje je hoće li isto misliti i u Briselu, za koji je jučer Karolina Vidović Krišto izjavila kako ne gleda blagonaklono na smjenu Tramišak, smatrajući je dobrom ministricom koja nije koruptivna i bori se protiv korupcije. Hoće li svoju odluku u Briselu Plenković nakon toliko smjena i blamaže s ministrima moći opravdati izjavom da ima pravo birati ljude s kojima radi, odnosno koji rade za njega, i u koje ima povjerenja, koji ga bespogovorno slušaju ili će mu i ovaj put u pomoć priskočiti Ursula von der Leyen?
Kako je premijer preveslao koalicijske partnere
No, vratimo se na drugu neistinu koju je premijer Plenković provukao u istom danu. Zapravo, to je bila prva. Naime, koalicijskim partnerima predstavio je Mirjanu Čagalj kao novu ministricu graditeljstva koja će konačno odraditi obnovu, a novinarima izašao s imenom Branka Bačića, opterećenog torbom punom novca za Ivu Sanadera. Plenković je time jasno pokazao koliko drži do koalicijskih partnera, svjestan da će za svoje interese uvijek stisnuti dugmić kako naredi.
I na kraju dana kada su odrađene smjene Hrvatska je ostala nigdje – oporba je preslaba i razjedinjena, a u HDZ-u ne postoji ni najmanja šansa za novi reset i vraćanje postavki na početak, na Tuđmanov HDZ koji je izazivao oduševljenje naroda. Hrvatska je sada nedvojbeno u rukama samo jednog čovjeka čiju vlast trenutno više nitko ne može poljuljati, a koji je napamet naučio kao pjesmicu sve “uspjehe” svoje Vlade, dok zasluge za neuspjehe poput obnove na Baniji, izbor ljudi koji su potkapacitirani za funkcije koje obnašaju i najčešće dolaze s repovima koji ih dodatno čine poslušnicima i klimačima, života na rubu siromaštva velikog broja Hrvata, brojno iseljavanje i time i manjak radne snage,… ne preuzima.
PR je nevjerojatan ako ga znaš koristiti, od sivog pretvara u zlatno, ali isto tako “tupeći” jednu te istu stvar u pokušaju da ljudima ostane u glavi kao jedina bitna, može doći i do protuefekta. Hrvatska je najugodnija zemlja za život, no Hrvati su ljudi koji radije iseljavaju iz nje nego da se bore za bolje sutra. A, HDZ… HDZ je kao vojska – svi za jednoga i većina za svoj osobni interes. No, mnogi još uvijek u njemu vide onaj Tuđmanov HDZ za koji kada glasaju pokazuju da vole svoju domovinu.
