Izjava jednog umirovljenika koju je na zagrebačkim ulicama snimila novinarka N1 televizije, Ivana Tomić, osim što tjera suze na oči, daje nam i da se ozbiljno zapitamo gdje je to na svom putu stigla Hrvatska.
Statistike, povećanja mirovina kao nikad prije, rast plaća, pad nezaposlenosti- sve je to kampanja koju vodi premijer Andrej Plenković koji očito nije izašao na ulice i upitao stanovnike zemlje kojoj je na čelu, kako žive. A, većina, posebice umirovljenici, živi jadno i nikako.
I dok se premijer Plenković hvali kako je upravo umirovljenicima njegova Vlada dala mogućnost da rade 4 sata, može se samo upotrijebiti poslovica “čega se pametan stidi, budala se time ponosi”.
Što rade umirovljenice i umirovljenici
Hrvatske umirovljenice i umirovljenici umjesto da uživaju u svojoj mirovini i nadoknađuju sve ono što nisu stigli za vrijeme svog radnog vijeka – rade. Umjesto da uživaju u kavi na suncu, čuvanju unuka, šetnjama, putovanjima… umirovljenice peglaju za novac, čuvaju tuđu djecu, čiste tuđe apartmane i jahte, peru stubište, njeguju starce… Nekada žene koje su dotjerane odlazile na posao u urede ili primjerice bile učiteljice, danas ne mogu živjeti od mirovine i obavljaju fizičke poslove. Doslovno su postale služavke.
Umirovljenici rade na gradilištima, razvoze hranu, slažu robu u skladištima… Sve da prežive jer od mirovina koje dobivaju ne mogu preživjeti mjesec. Hrvatski premijer se time hvali kao uspjehom svoje Vlade.
Ono što je još gore u cijeloj toj priči je da su oni koji rade sretniji, jer postoje i oni koji su prestari ili prebolesni da mogu pojačati svoju mizernu mirovinu. Njima preostaje kopanje po kontejnerima, skupljanje boca ili odricanje. Pitanje je, kada bi zavirili dublje u njihove živote, koliko bi pronašli onih koji su gladni ili doslovno željni kruha.
