I dok je veliki dio medija izrešetao političke analitičare, novinare, pa i političare, Andrej Plenković mudro se smješka i zagonetno šuti.
O svemu se prvi očitovao predsjednik Zoran Milanović koji je komentirao kako Plenkoviću ne bi odgovaralo što bi se morao konzultirati s velikim zemljama članicama poput, primjerice, Francuske. No, upravo ovaj uvjet Plenković i više potpuno ispunjava, jer je i tako proteklih 7 godina na svakodnevnoj telefonskoj liniji s Briselom, kako doznajemo od visokopozicioniranog člana HDZ-a koji je želio ostati anoniman.
Puhovski je čak komentirao kako je Plenkoviću bolje biti najdugovječniji vladar Hrvatske, što je čudno čuti s obzirom da Hrvatska nema vladara, a političari, članovi Vlade, pa i sam premijer i predsjednik trebali bi biti sluge naroda. Istina jeste da naši članovi Vlade, pa i sam premijer zaboravljaju tu činjenicu, pa bi im Zelenskij pri slijedećem posjetu Kijevu mogao dati snimke njegove serije “Sluga naroda”.
Detuđmanizacija
Biti najdugovječniji je potpuno nevažno u odnosu na biti najbolji, a je li Andrej Plenković najbolji izbor za Hrvatsku diskutabilno je. Upravo zbog toga, mnogi navijaju da Plenković ode u NATO i Hrvatsku ostavi Hrvatima. Među njima je i veliki broj HDZ-ovaca koji pripadaju desnoj opciji, onoj kojom se Plenković često kiti, a od nje je daleko stoljećima. Upravo na skretanju pravca HDZ-a Plenković može dokazati kako svoja obećanja ispunjava.
Naime, nakon što je teatralno ustao sa stolice i onako visok i markatan, bez diplomatskih fraza, sprašio Karamarku da HDZ ne može biti talac jednog čovjeka, obećao je promijeniti HDZ i Hrvatsku. I uspio. Hrvatska danas nema svoje, već europske vrijednosti, odluke se donose u Briselu, a narod je Plenković uvjerio kako ne može ništa promijeniti. I HDZ više nije onaj Tuđmanov, jer, iako se često poziva na prvog predsjednika, Plenković je obavio najuspješniju detuđmanizaciju do sada.
Odgajan za vođu
Želi li Plenković otići na mjesto glavnog tajnika NATO saveza ili se radije vidi na čelu EU ili EK, najbolje zna on, no činjenica je da je hrvatski premijer odgajan za velike stvari, za velika mjesta, a mjesto prvog čovjeka male Hrvatske dobra je odskočna daska. Plenković je učio kako vladati ljudima još kao srednjoškolac kada su njegovi roditelji prepoznali značaj znanja stranih jezika u usponu koji su planirali za svog sina. Znanje PR-a i diplomacije, dobro pamćenje, izgled, pa i šarm Andrej Plenković je znao iskoristiti kako bi se uspinjao stepenicama grabeći i po nekoliko odjednom. Strpljiv i uvijek uz osmijeh, znao je prići Jadranki Kosor koja mu je uručila iskaznicu HDZ-a, a onda je sve krenulo. I bilo bi dobro, da prigrabivši vlast nije potvrdio staru poslovicu “daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je”.
A, Plenković je mogao biti sve osim čovjek koji je u obitelji naučio voljeti svoju domovinu, pa mu nije teško uvesti je u vrijednosti Europske unije, umjesto održavanja vlastitih. Danas, navodno, ima priliku za odskočnu dasku za koju se, sudeći prema ponašanju od početka invazije na Ukrajinu, polako pripremao. Sjetimo se kako je Zelenskom među prvima ponudio ruku prijateljstva, pa čak i savjete iako je bio jako daleko od vođenja, pa čak i obrane države u ratu. Nudio je Hrvatsku i kao mjesto u kojem bi se obučavali ukrajinski vojnici, a poslije kao uvrijeđeno dijete vrijeđao članove oporbe koji su glasali protiv.
Andreja Plenkovića oni koji su rasli s njim pamte upravo kao čovjeka koji bi se ljutio ako mu ne bi prošlo ono što je želio. Želi li biti glavni tajnik NATO-a pokazat će se uskoro, kao što će se pokazati i je li u ovim krugovima važnija poslušnost ili “repovi”. A, repove je Plenković slažući Vladu od ljudi sklonih korupciji, dobio. I upravo zbog tih repova i HDZ bi odahnuo kada bi otišao na čelno mjesto u NATO. Ipak HDZ-u ostaje pitanje hoće li Plenković odraditi izbore, eventualno ih dobiti i ostaviti “svoju Jadranku Kosor”, koja će reći “gdje Andrej, tu i ja” ili će, što je manje vjerojatno, dozvoliti da iz tišine stranke izroni novo lice. Malo vjerojatno, jer Plenković zasigurno, ako ode na bolje mjesto, Hrvatsku mora ostaviti i dalje na pladnju Brisela, a to može samo sa svojim poslušnikom.
Što će i kako biti, na kraju će ipak imati priliku odlučiti hrvatski narod izlaskom na izbore. A, sudeći prema mrmorenju Hrvata ne bi čudilo da Hrvati ovaj put kazne HDZ.
