Na današnji dan, 25. srpnja 1995. godine hrvatske snage pokrenule su operaciju “Ljeto ’95”.
Ova operacija koja je bila bitan preduvjet za uspješno izvođenje operacije „Oluja“ započela je nakon što je tri dana ranije potpisan Splitski sporazum između Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića o suradnji.
Osim što je bilo bitno stvoriti preduvjete za oslobađanje Knina, njezin cilj bio je i zaustaviti neprijateljsku ofenzivu na Bihać kako se ne bi ponovila Srebrenica te zauzeti Grahovo i Glamoč. Nositeljice napadnih djelovanja bile su 4. i 7. gardijska brigada Hrvatske vojske kojoj su značajnu potporu pružili dijelovi 1. gardijske brigade kao i 81. gardijske bojne Virovitica, 1. Hrvatskog gardijskog zdruga, 114. brigade Hrvatske vojske te postrojbe HVO-a i Specijalne policije MUP-a Herceg Bosne.
U početku napada Vojska Republike Srpske pružila je jak otpor, no zbog značajnijeg angažmana na osvajanju Bihaća srpska obrana Bosanskog Grahova i Glamoča bila je nedostatna za dulju obranu. Činili su je uglavnom neiskusni vojnici, Srbi iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine koji su ranije izbjegli u Srbiju, gdje su mobilizirani i vraćeni na ratište. Opskrba ovih malobrojnih snaga bila je iznimno loša; srpsko topništvo na Šatoru ostalo je bez streljiva, a oskudijevalo se gorivom, pa čak i hranom.
Nakon što je 28. srpnja oslobođeno Bosansko Grahovo, presječen je put Knin – Drvar koji vodi prema Banji Luci. Time je Knin i cjelokupno područje Dalmacije pod okupacijom izgubilo najvažniju prometnicu i našlo se poluokruženju. Zavladala je panika jer se očekivao napad hrvatskih snaga iz pravca Zadra i Splita, a nikako iz zaleđa tako da je na području Republike Srpske Krajine proglašeno ratno stanje, a idućeg dana stanovništvo se počelo povlačiti prema Bosni, navodi Domovinskirat.
Izvori:
Gotovina, Ante. Napadajni bojevi i operacije HV i HVO (hrvatskih snaga). Split:Zapovjedništvo zbornog područja Split, 1996.
Monografija 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci” Zagreb : Despot infinitus, 2013.
