Gostujući na N1 glazbeni kritičar Dubravko Jagatić analizirao je odlučno ne cajkama u svojim gradovima gradonačelnika Pule i Osijeka rekavši kako Thompsona treba zabraniti jer kroz glazbu “prodaje” ideologiju, dok za zabranu cajki nije ‘jer imaju svoju publiku’.
Gradonačelnik Pule Filip Zoričić rekao je ne turbo folku u svom gradu, nakon čega je organizator “Hiljadarka” odlučio koncert na kojem su trebali publiku zabavljati Duško Kuliš, Dragan Kojić, Ana Bekuta i Zorana Mićanović, preseliti u Osijek. No, i gradonačelnik Osijeka Ivan Radić turbo folku u Osijeku rekao je odlučno ne.
Analizirajući odbijanje dvojice gradonačelnika da se turbo folk koncert održi u njihovim gradovima, Jagatić je za N1 televiziju rekao kako takve koncerte ne treba zabranjivati jer publika, posebice mladi, vole cajke. Jagatić se založio da se mlade treba glazbeno educirati, kako bi prepoznali kvalitetu te napomenuo da ih cajkama privlače ‘tekstovi koji im bude emocije’.
Prisjećajući se zabrane koncerta u Areni u Puli Marku Perkoviću Thompsonu, Jagatić je rekao kako ovom pjevaču treba zabraniti koncerte jer ‘njegova glazba ima za podlogu širenje ideologije, a njegova publika uzvikuje ustaške pozdrave’.
VEZANO:
Zašto je u Hrvatskoj neprihvatljivo slušanje cajki – analiza
Iako privlače brojnu publiku i bez promocije u medijima, cajke su glazba u kojoj se ne krije apsolutno nikakva glazbena kvaliteta. Iako su u vrijeme mog djetinjstva i mladosti samo naši roditelji slušali narodne pjesme koje su obično nedjeljom puštali u emisiji “Čestitke i pozdravi”, pokušala sam shvatiti tajnu uspjeha cajki. No, prisjećajući se vremena odrastanja i prvih poljubaca na topu ispred vinkovačkog muzeja, sjećam se i tih nedjelja kada se miris domaće slavonske juhe širio iz kuhinja, a domaćice pjevale uz Tomu Zdravkovića, Hašima Kučuka Hokija, Mehu Puzića, Safeta Isovića, Nadu Mamulu, Hanku Paldum, Nedžada Salkovića…
Za to vrijeme mi smo slušali rock i pop glazbu, a u vrhu popisa liste bili su nam strani hitovi za čije slušanje se, odmah po njihovom izlasku, brinuo Želimir Babogredac koji je u to vrijeme držao vinkovačku diskoteku. Slušati lošu glazbu i biti iz Vinkovaca bilo je sramota, a većina nas ljubav prema kvalitetnoj glazbi prenijela je i na svoju djecu.
No, današnje vrijeme rasadnik je pjevačica koje glazbeni talent dobro nadoknađuju atraktivnim izgledom istaknutim oskudnom odjećom, dok pjevači i grupe poput one Let 3 nedostatak glazbenog dara nadoknađuju galamom i šokantnim scenskim nastupom. Ipak, velikom broju mladih, pa čak i onih starijih, najdraže su cajke koje uglavnom dolaze iz Srbije.
Razlog je, kažu, emocija koju budi glazba, a posebice tekstovi. E, tu čovjeku zastane pamet jer su tekstovi tih pjesama toliko glupi da mogu zaglupiti i glupog. Tako Svetlana Ražnjatović Ceca u jednoj svojoj pjesmi pjeva: “Uradi mi sad sve što si s’ njom bez mene radio. Znam radio si to samo da bi mi se zgadio. Volim ukus tvoga đona, čak i kad na njemu donosiš mi nju jer važno je da si mi tu.”
Đona!? Ukus đona cipele!? Čovjek se zapita tko je tu lud kada ti đon cipele izaziva emociju. No, Ceca onda postaje provokativnija i poručuje:”A sad mi daj njen broj da mesto tebe ja raskinem sa njom, da pozovem je i kažem da si tu i da si za mnom lud. Pusti me da raskinem s njom umesto tebe ja, nek’ sluša noćas kako volimo se.”
Tko uopće piše te tekstove? Netko tko se “pali” na voajerstvo? Strašno, ali eto budi emociju, iako osobno ne mogu pronaći niti jednu. No, ispod glazbenog spota popularne Cece jedna, sudeći po imenu i prezimenu Hrvatica, napisala je nevjerojatan komentar: “Jedna od najboljih pjesama svih vremena! Kao i Ceca – najbolja pjevačica za koju znam.” I onda dodala još nevjerojatniju stvar: “Slušam i stranu muziku, naravno sve, ali Ceca je zakon.” E, pa sad ti tu budi pametan.
Umjesto emocija koje je ova obožavateljica pronašla, potražila sam tko je još popularan među obožavateljima cajki i pronašla – Jelenu Karleušu. Da, Karleuša. Počevši od prezimena, pa do teksta dolazim do poriva za povraćanje. “Zrno po zrno kažu pogača,
kamen po kamen kažu palača, dodir po dodir onda lomača, a tebe voli tvoja ludača.”
Na to se čovjek zaista može dobro nasmijati. No, nastavak je još luđi. “Hajde da pričamo, oooo, ja stalno mislim na tooo.Hajde da pricamo ooo uuuuu.” Točka. Emocija je tu toliko puno da smo često čitali o tučnjavama ispred narodnjačkih klubova, a nije nedostajalo ni pucnjave i “rada” noževa. Zanimljivo je da toliko emocija nema kod publike na rock koncertima.
Iskreno, kada sam počela pisati ovaj tekst u kojem sam htjela navesti razloge zašto treba podržati gradonačelnike Osijeka i Pule u odluci da u svojim gradovima ne žele cajke, razlozi su mi bili Domovinski rat koji smo prošli, Ceca koja je bila žena jednog od najkrvoločnijih ratnih zločinca u tom ratu, majke koje još uvijek traže kosti svoje djece, žene muževe, djeca očeve, Ovčara, Velepromet, pljuvanje po žrtvi branitelja koji su na oltar domovine položili svoje živote i odrekli se da danas budu očevi, muževi, imaju unuke, smiju se i plaču – jednostavno žive.
No, pokušavajući slušati cajke, shvatila sam da je osim nepoštovanja povijesti svoje zemlje i naroda, a u čemu, nažalost, često sudjeluju članovi vladajuće stranke, pa i neki branitelji, Hrvatsku preplavio i totalni neukus i zaglupljivanje. Treba li za to kriviti medije, roditelje, učitelje, internet…iskreno ne znam. Činjenica je da mladi rado odlaze u Beograd upravo zbog cajki i provoda, a koncerti pjevača i pjevačica cajki u Hrvatskoj su dupkom puni.
Vrijeme je da netko kaže cajkama u Hrvatskoj odlučno ne, kao što su to učinili Zoričić i Radić, a edukacija o slušanju kvalitetne glazbe, kako je predložio Jagatić, svakako je prijedlog koji bi trebali objeručke prihvatiti. Tko zna, možda polako dođu vremena u kojoj će stanovnici Hrvatske shvatiti blagodati demokracije kao biranje najboljega od drugih, a ne prihvaćanja tuđeg smeća.
