U organizaciji Hrvatskog društva političkih zatvorenika Đakovo i đakovačkog krila Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka danas je u Đakovu obilježen Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma.
Prigodni program održan je uz spomenik žrtvama komunizma „Glava koja tone“, koji je prije 15 godina postavljen na Vijencu kardinala Alojzija Stepinca u Đakovu. Inače, Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u Hrvatskoj se od 2011. godine obilježava 23. kolovoza, i to kao zakonom određeni spomendan.
“Danas se prisjećamo svih žrtava totalitarnih režima čija se tragedija ne smije nikada zaboraviti. Važno je odati pijetet svim žrtvama, a isto tako iz povijesti moramo učiti kako se ne bi ponovili nemili događaji. Žrtava je bilo puno u ratovima i poslije ratova, a cilj je da živimo normalno, da nema ratovanja i takvih tragedija. Zato zahvaljujem svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog događaja kako se njihova tragedija ne bi nikada zaboravila. Svim žrtvama još jednom izražavam pijetet, a sućut njihovim obiteljima,” kazao je zamjenik župana Josip Miletić.
Pero Šola, predsjednik Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka – krilo Đakovo, podsjetio je kako je obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima počelo u Češkoj 2008. godine, a na inicijativu Hrvatskog društva političkih zatvorenika te je godine u Đakovu podignut spomenik žrtvama komunizma.
“Spomenik je podignut nakon izrade žrtvoslova Osječko-baranjske županije u komu smo popisali 2.800 imena žrtava komunizma. Njih nazivamo prešućenim i diskriminiranim žrtvama jer se o njima nije smjelo govoriti do 1990. godine, a slično je i danas. Podsjećam da su u Đakovu postojala dva logora od dva režima, fašizma i komunizma. Prvo jedan za Židove, a potom drugi za Nijemce te je ovaj grad vjerni prikaz stradanja ljudi u Drugom svjetskom ratu,” rekao je Pero Šola i dodao;
“Ovaj Dan predstavlja kulturu sjećanja na te žrtve, upozorava da su žrtve jednake i ne treba praviti razliku između njih. Jedni su stradali samo zato što su bili Židovi, a drugi jer su bili Nijemci. Puno je tu osobnih i obiteljskih tragedija poput ovdje nazočnih Mladena Đakovića komu je mama ubijena 1945. godine nakon ulaska partizana, kao i Stjepana Jakaba komu je ubijen tata. To je tema koja još uvijek izaziva određene traume, no one nestaju jer umiru ljudi koji su osobno proživjeli te tragedije. Nedaleko od spomenika je masovna grobnica gdje je ubijeno oko 100 osoba, također nakon ulaska partizana u Đakovo. Među njima je otac jedne gospođe koja mi je pričala kako je nakon ubojstva tate, njena tada trudna mama odvedena u logor Krndija i od tada je nema, a ona i njen brat su danima ostali sami na ulici. Imali su samo 9 i 7 godina, a susjedi su ih se bojali uzeti jer bi bili optuženi da su protiv režima, no unatoč tomu su ih spasili,” ispričao je.
Gradonačelnik Grada Đakova i saborski zastupnik Marin Mandarić dodao je kako se s današnje pozicije možda čini da su takvi događaji daleka povijest i da se više neće nikada dogoditi. “Bitno je da se o tomu neprestano govori kako se u Europi zaista nikada više ne bi dogodilo nešto slično. Osim toga, zadnjih godina svjedoci smo da to i nije tako neuobičajeno. Samo nekoliko stotina kilometara od nas opet bjesni rat u srcu Europe, opet nekakav režim ima aspiracije prema drugim zemljama, pa je na nama da barem ovako, jednom godišnje dođemo i prisjetimo se žrtava svih totalitarnih režima da se više nikada ne bi ponovilo,” poručio je Mandarić.
