Četnički vojvoda Andrija Mandić, novopečeni predsjednik crnogorskog parlamenta, započeo je s oduzimanjem svakog legitimiteta Crne Gore, a prvi je korak uvođenje srpskog kao službenog jezika u Crnoj Gori. Crnogorci su bijesni, no koliko će dopustiti Mandiću da napravi “Srbiju na moru”, ostaje za vidjeti.
Crna Gora nalazi se pred ključnom prekretnicom, koju se vrlo lako može nazvati i “jesi-nisi” situacijom. Naime, novopečeni predsjednik crnogorskog parlamenta i četnički vojvoda Andrija Mandić (koji je sudjelovao u agresiji na Dubrovnik) započeo je s procesom pretvaranja demokratske NATO članice, pro-zapadne Crne Gore u pro-rusku srpsku podružnicu na moru.
Nakon što je najavio popis stanovništva Crne Gore, jasno je dao do znanja kako iza popisa stanovništva na red dolazi uvođenje srpskog kao službenog jezika.
“Popis stanovništva je neophodan za Crnu Goru kao zemlju i kompletno društvo, jer bez podataka koje nam popis daje ne možemo pripremati bilo kakve dugoročne strateške planove“, naveo je Mandić u intervjuu za srpske Novosti.
Prema njegovim riječima, ono što je svakako najbitnije je činjenica da će ovo biti prvi put da će se građani moći slobodno izjasniti.
“Neće više biti pritisaka kakvi su postojali kroz povijest, a koji su bili najistaknutiji 2011. godine, kada je figurativno iznad popisnog listića stajalo rješenje o stalnom zaposlenju ili mnogo češće rješenje o otkazu. Popis sam po sebi ne nosi korist za jedan ili drugi narod, ali ono što je svakako bitno je da će se konačno ispraviti povijesna nepravda i otkloniti bilo kakva sumnja u validnost podataka. Uvođenjem softvera za kontrolu svaki građanin će imati mogućnost provjeriti je li ono što je popisivač stavio u popisnicu ispravno uneseno u bazu podataka“, navodi Mandić.
Mijenjanje Ustava u srpsku korist
Na pitanje mogu li se očekivati ustavne promjene nakon popisa u dijelu jezika i da srpski dobije status službenog, Mandić odgovara da je “i na popisu koji je organizirao bivši režim najveći broj građana govorio srpskim jezikom“.
“Vjerujem da ćemo nakon popisa otvoriti dijalog u Skupštini koji bi mogao dovesti do takvog rješenja. Kao politički predstavnik srpskog naroda, svakako bih se zalagao da natpolovična volja naroda bude odslikana i u najvećem pravnom aktu naše zemlje“, rekao je.
Ponovio je da je Crnoj Gori “neophodno pomirenje”.
“Smatram da je put koji zagovara svakim danom sve manje brojna grupa okupljena oko pojedinih dužnosnika i zastupnika DPS pogrešan i vjerujem da će vremenom i ta struja shvatiti da griješi i da je jedini put kojim naša zemlja može da ide put zajedništva. Srpski narod u Crnoj Gori je oduvijek želio da do tog pomirenja dođe. Mi smo i za vrijeme najgore diskriminacije nad nama tražili da se s tim prekine i da imamo najbolje moguće odnose s našim rođacima Crnogorcima. Bilo kako bilo, ruka svakog od nas je uvijek ispružena i svakim danom vidimo da sve veći broj ljudi koji su u nekom trenutku i vjerovali u kvazinacionalističke ideje koje je zagovarao DPS sada shvaća da Srbi nisu bili nikakav bauk i da svi mi trebamo živjeti i raditi zajedno“, zaključuje Mandić.
Crnogorci imaju drukčije mišljenje
Ipak, unatoč svemu što Mandić priča, Crnogorci razmišljaju sasvim drukčije.
“Prije će nebo Zemlji ili Zemlja nebu nego što će predsjednik Parlamenta Crne Gore Mandić realizirati ideju da izmjenom Ustava srpski jezik postane službeni u Crnoj Gori“, rekao je za crnogorsku Pobjedu profesor i bivši sudac Ustavnog suda Blagota Mitrić.
Mitrić je stava kako ovaj Mandićev prijedlog nema utemeljenje u logici, te da ne može dobiti potrebnu dvotrećinsku podršku u parlamentu, a zatim niti tri petine svih birača na obaveznom referendumu.
“Člankom 13 Ustava Crne Gore propisano je da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski i tu nema spora, niti ga može biti. U drugom stavu stoji da su ćirilično i latinično pismo ravnopravni. Međutim, trećim stavom koji glasi da su u službenoj upotrebi i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik, stvaratelji Ustava 2007. godine napravili su kontradikciju. Pravni pojmovi ‘službeni jezik’ i ‘u službenoj upotrebi’ ne mogu ići jedan s drugim, posebno ne u jednom članku, jer je prvim stavom sve rečeno: ‘Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski’. Iako smo demokratska zemlja, ne možemo imati šest službenih jezika“, rekao je Mitrić.
Ipak, ne iznenađuje ga, kako kaže, što ovako nekorektna inicijativa dolazi od “zagovornika svega srpskog u Crnoj Gori”.
