Dok se na hrvatskoj političkoj sceni vodi žestoka borba oko fotelja, malo tko primjećuje da se i dalje ubijaju ljudi koji su bili prvi kad je trebalo – hrvatski branitelji.
Evo, samo u Varaždinskoj županiji, koja nije bila izravno zahvaćena borbenim djelovanjima (!), dosad se ubilo oko 160 branitelja. Malo ili puno? Nitko se zbog toga nije previše uzbudio, a kamoli da je postavio pitanje u Hrvatskom saboru: tko je zbog toga kriv, ili kad će prestati samoubojstva ljudi koji se prema svemu sudeći nisu borili za tu i takvu državu?
Preko samoubojstva branitelja prelazi se kao krpom po prozoru. Tko mu je kriv što se ubio? Krivi ste vi koji ste na vlasti, ali i veliki broj branitelja koji znaju za takve stvari, a šute!
U Hrvatskoj je od početka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata suicid izvršilo, navodno, oko 3.500 branitelja. Toliko ih se, naime, vodi u nekakvim evidencijama, što znači da bi taj broj mogao biti i veći. Nitko na žalost ne zna koliko je bilo pokušaja samoubojstava, baš kao ni koliko se ubilo članova obitelji hrvatskih branitelja.
Mediji o tome (po naputku!) uglavnom ne govore i ne pišu, a ako to rade, rade na krajnje neukusan, podcjenjivački i senzacionalistički način. Jednom riječju – neprimjerno.
Pored toga, sve se češće postavlja pitanje: je li baš svaki suicid – suicid? Naime, nakon što se pronađe netko takav manje-više se ne vode istrage, već se jednostavno konstatira – sam se ubio!
A, ako se i sam ubio netko bi ipak morao znati što ga je natjeralo na taj i takav grozni čin!
U koprivničkoj Podravki su se u vrijeme „vladavine“ Zdravka Šestaka ubila dva branitelja. Jedan zbog marginaliziranja na poslu, a drugi zbog neopravdane osude da je otuđio kilogram ili dva „Vegete“ koja je bila za otpis. Nisu mogli podnijeti sramotu i otišli su jedan za drugim. Njihova imena na žalost nećete naći u popisu gdje su tri i više tisuća onih nesretnika. A tko zna koliko još ima takvih?
Inače, problem suicida branitelja nije problem samo Ministarstva hrvatskih branitelja, već i svih drugih, kojima se živo j… (da ne kažemo što) za ljude koji su bili prvi kad je trebalo!
