Mnogi Osječani slušali su i uz pomoć “Žute podmornice” lakše prebrodili duge i teške ratne večeri. Obogaćivali su ga vojnici koji su se javljali s bojišta, ali i brojne javne osobe, poput Anje Šovagović i Tereze Kesovije, koje su dolazile u studio “Žute podmornice“. Njezinu posadu činili su Sokol, Kljun, Klepton, Torpedo…
Krajem studenog 1991. godine, okupacijom Ernestinova i Laslova, velikosrpski pobunjenici i JNA sve su više stezali obruč oko Osijeka. Grad je bio pod neprestanom topničkom paljbom, a početkom prosinca agresor je započeo oklopno-pješački napad s ciljem konačnog slamanja obrane Osijeka.
Ideja o radiopostaji
U takvim okolnostima među pripadnicima 160. brigade Hrvatske vojske javlja se ideja o pokretanju radiopostaje. U početku su pjesme do rovova dopirale preko Motorola, a nakon prikupljanja potrebne opreme 8. veljače 1992. s emitiranjem je započela prva ratna krugovalna postaja – “Žuta podmornica”.
Podizanje morala vojnicima, ali i civilima
Informativan i zabavan program emitirala je svake večeri od osam do ponoći na frekvenciji 97,3 megaherca. Glavna zadaća “Žute podmornice“ bila je podizanje morala vojnicima, ali i građanima Osijeka koji su većinu vremena provodili u podrumima koje je simbolizirala “podmornica“ u nazivu postaje. Raznovrstan program započinjao je uz zapovijed “Periskop diži!“ i legendarnu pjesmu Beatlesa “Yellow submarine“.
Obogaćivali su ga vojnici koji su se javljali s bojišta, ali i brojne javne osobe, poput Anje Šovagović i Tereze Kesovije, koje su dolazile u studio “Žute podmornice“. Njezinu posadu činili su Sokol, Kljun, Klepton, Torpedo i ostali hrvatski vojnici koji su navečer s bojišta dolazili u eter iz kojega su upućivali provokacije neprijateljima, ali i vojno sposobnim građanima Osijeka koji su za vrijeme najžešćih sukoba napustili grad.
Iako je njezino emitiranje trajalo samo pola godine, provokativnost voditelja, ciljane poruke te pomno birani glazbeni brojevi učinili su tu amatersku radiopostaju svojevrsnim simbolom ratnog vremena Osijeka.
