Tada je na Dinari iznad Knina oslobođeno područje širine 15 i dubine 5 kilometara, ukupne površine 75 četvornih kilometara. Cilj te akcije bio je zauzimanje povoljnijih položaja na područjima Crvene Grede i Zelenog Brda te približavanje selima Uništa i Cetina. Iz njih je neprijatelj topovima uporno kršio Zagrebački sporazum o prekidu vatre koji su 1994. u ruskom veleposlanstvu potpisali predstavnici Republike Hrvatske i pobunjenih Srba.
U pripremama za oslobodilačku Oluju hrvatske su snage poduzele nekoliko danas manje poznatih, ali važnih akcija. Kako bi se poboljšali položaji na Livanjskom polju i na važnim visovima Dinare postrojbe Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane izvele su 7. travnja 1995. jednodnevnu operaciju nazvanu Skok-1.
Tada je na Dinari iznad Knina oslobođeno područje širine 15 i dubine 5 kilometara, ukupne površine 75 četvornih kilometara. Cilj te akcije bio je zauzimanje povoljnijih položaja na područjima Crvene Grede i Zelenog Brda te približavanje selima Uništa i Cetina. Iz njih je neprijatelj topovima uporno kršio Zagrebački sporazum o prekidu vatre koji su 1994. u ruskom veleposlanstvu potpisali predstavnici Republike Hrvatske i pobunjenih Srba.
Hrvatske postrojbe pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine brzo su zauzele strateški važan vrh Debeli Bat iznad Uništa s kojeg se vidio Knin, a pod paljbeni nadzor stavljeni su i opasni srpski topnički položaji. U napadu su sudjelovale 7. gardijska brigada i 126. domobranska pukovnija, a potporu im je pružao 14. topničko-raketni divizion. Protunapad 2. korpusa Republike Srpske pod zapovjedništvom Ratka Mladića i postrojbi Srpske Krajine pod Milanom Martićem brzo su i lako odbijeni.
Osim hrvatskih borbenih postrojbi važan čimbenik operacija na Dinari bila je hrvatska inženjerija pod zapovjedništvom generala Ljube Ćesića Rojsa. Ona je na nepristupačnom planinskom području u vremenski teškim uvjetima obavljala iznimno težak i zahtjevan posao probijanja cesta. Pomoću njih se na najviše visove Dinare moglo dopremiti i teško naoružanje – tenkovi i topovi. Na taj je način došlo do strateškog preokreta jer je do tada nepristupačna Dinara postala glavna cesta za prolaz tenkova Hrvatske vojske. To će posebno doći do izražaja u operacijama Skok-2 i Ljeto’95, a posebno u operaciji “Oluja“ kojom je napokon oslobođen najveći dio okupiranih područja Republike Hrvatske.
