Kolika je bila njihova mržnja i krvožednost govori činjenica da su jednom od ubijenih odmah nakon strijeljanja izvadili srce iz grudi… Za taj zločin nitko nije odgovarao, a umjesto da odgovara za masakr koji su pripadnici njegove postrojbe počinili, Šerif Patković postao je savjetnik ministra ministra branitelja Federacije Bosne i Hercegovine.
Dana 26. siječnja 1993. godine, pripadnici 7. muslimanske brigade Armije RBiH iz 3. korpusa Armije RBiH pod vodstvom Šerifa Patkovića (zapovjednika drugog bataljuna 7. muslimanske brigade) napali su i opkolili selo Dusinu u Lašvanskoj dolini u Bosni i Hercegovini. U početku se pretpostavljalo da su namjeravali tu naseliti prognanike iz banjalučke, prijedorske i zapadnobosanske regije pod kontrolom VRS, no, namjere su bile puno gore.
Deset života naprasno ugašeno
Nakon opsade sela, Armija RBiH zarobila je pripadnike Hrvatskog vijeća obrane i približno četrdeset civila. I tada je krenuo masakr. Pripadnici Armije RBiH pobili su 10 muškaraca, od čega devet Hrvata i jednog Srbina, koji je u selo došao tražiti sklonište zajedno sa svojom suprugom.
Njihova imena bila su Vinko Kegelj, Draženko Kegelj, Mladen Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Zvonko Rajić, Franjo Rajić, Vojo Stanišić, Augustin Radoš i Pero Ljubičić.
Krvožednost pripadnika Armije RBiH
Kolika je bila njihova mržnja i krvožednost govori činjenica da su Zvonku Rajiću odmah nakon strijeljanja izvadili srce iz grudi.
Uz ovo sve, pripadnici Armije RBiH zarobili su zapovjednika HVO-a i ubili 4 od 5 njegovih pratilaca.
Nagrada za masakr nedužnih
Umjesto da odgovara za masakr koji su pripadnici njegove postrojbe počinili, Šerif Patković postao je savjetnik ministra ministra branitelja Federacije Bosne i Hercegovine.
Iz Lašvanske doline, naročito iz Višnjica, Lašva, Dusina, prognano je više od 3.000 ljudi.
S dijelom hrvatskih civila, ARBiH se koristila kao živim štitom.

