”Ako se meni šta dogodi, nastoj, ako ti ostaneš živ, da me nađete i stavite u grobnicu u Pakracu.” Tim je riječima 1991. doktor Ivan Šreter, kolegi Ivanu Solaru, s kojim je bio zarobljen u Branešcima nedaleko od Pakraca, proročki navijestio svoju strašnu sudbinu. Sredinom kolovoza tog su hrvatskog domoljuba srpski odmetnici oteli i ubili.
Ivan Šreter rodio se 22. prosinca 1951. u Pakracu. Srednju fizioterapeutsku školu završio je u Lipiku, a zatim Medicinski fakultet u Zagrebu. Potkraj osamdesetih godina jedan bizaran događaj navukao je bijes tadašnje komunističke vlasti i obilježio Šretera kao hrvatskog nacionalista. Njegov jedini grijeh bio je u tome što se u nekoj liječničkoj dokumentaciji usudio napisati “umirovljeni časnik”, umjesto “penzionirani oficir”. Sudac za prekršaje općine Pakrac zbog toga ga je osudio na 50 dana zatvora.
Tijekom demokratskih promjena devedesetih godina domoljub dr. Šreter aktivno se uključio u politiku i postao čelnik pakračkog ogranka HDZ-a, te predsjednik Regionalnog kriznog štaba za Zapadnu Slavoniju. Zbog političke djelatnosti često je bio meta provokacija i tjelesnih napada pakračkih odmetnika. U ožujku 1991. srpska oružana pobuna u Hrvatskoj dobila je još žešće razmjere. Unatoč svemu, dr. Šreter je zastupao politiku nenasilja i pomirenja.
Zasjede, ranjavanja i ubojstva postala su sve češća. U kolovozu 1991., dan prije napada na Pakrac, dr. Ivana Šretera oteli su pobunjeni Srbi u Kuknjevcu pokraj Lipika. Pretpostavlja se da je odveden u zloglasni logor Bučje, gdje je pretrpio strašno zlostavljanje. Unatoč mnogim nastojanjima Šreterove obitelji i brojnih prijatelja, ni danas još nije razriješena tajna njegova nestanka, niti su pronađeni njegovi posmrtni ostaci.
”Ako se meni šta dogodi, nastoj, ako ti ostaneš živ, da me nađete i stavite u grobnicu u Pakracu.” Tim je riječima 1991. doktor Ivan Šreter, kolegi Ivanu Solaru, s kojim je bio zarobljen u Branešcima nedaleko od Pakraca, proročki navijestio svoju strašnu sudbinu.
