Od hladnokrvnog ubojstva prošlo je 45 godina, a iznimno žalosti činjenica što do danas nitko nije odgovarao za ovaj zločin. Bušić je bio jedan od – pretpostavlja se – 75 hrvatskih emigranata koje je UDBA likvidirala
Hrvatski publicist i ekonomist Bruno Bušić, koji je svojom aktivnošću pokušavao okupiti hrvatske emigrantske skupine, ubijen je na današnji dan prije 45 godina, 16. listopada 1978. u Parizu.
Bušića je likvidirao agent zloglasne jugoslavenske tajne policije UDBA (Služba državne sigurnosti) između 23 i 23.15 sati dok je ulazio u dvorište zgrade u Parizu, gdje je stanovao.
Prema policijskoj rekonstrukciji ubojica ga je čekao u zasjedi, a kada je Bušić ušao u dvorište potrčao je za njim te pucao na njega. Ubojica je ispalio pet metaka iz pištolja Astra, kalibra 7,65 mm., od kojih su dva pogodila žrtvu. Atentator je pobjegao i do danas nije uhvaćen.
Nakon sloma Jugoslavije pojavile su se informacije da je ubojstvo odobrio sam Josip Broz Tito, a izvršio ga Vinko Sindičić. Godine 1992. protiv Sindičića je podnijeta prijava za ubojstvo Brune Bušića od strane hrvatske državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava.
Sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu oslobodilo je Sindičića svake odgovornosti.
Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. godine kraj Imotskoga u selu Vinjanima Donjim. Još kao gimnazijalac dolazi pod nadzor UDBE zbog kritike komunističkog režima. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Zaposlio se na Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske koji je osnovao i vodio dr. Franjo Tuđman. Rješenje o tom njegovu zaposlenju 23. lipnja 1965. potpisao je direktor tog instituta – Franjo Tuđman.
Godine 1968. postaje urednikom u Hrvatskome književnom listu, gdje objavljuje članak Žrtve rata, u kojem na temelju službenih podataka osporava preuveličavanja i manipulacije podatcima o žrtvama II. svjetskog rata na području Hrvatske.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća bio je među prvim uhićenicima, a osuđen je na dvije godine zatvora u u Staroj Gradiški. U rujnu 1975. otišao je u emigraciju.
Surađivao je u londonskoj Novoj Hrvatskoj, zatim u Hrvatskome narodnom vijeću (HNV), a 1977. godine izabran je u Sabor HNV-a i postavljen za pročelnika Ureda za tisak i promidžbu.
Nakon što je 1978. godine objavio studiju Hrvatske ustaše i partizani dolazi pod specijalni nadzor jugoslavenskih tajnih službi koje se na kraju odlučuju za njegovu eliminaciju.
