Do prije 25 dana život u Ukrajini bio je normalan – mladi su izlazili, išli u školu, odrasli su išli na svoja radna mjesta, trgovci su pokušavali prodati robu s prepunih polica.
Danas su police u trgovinama prazne, stanovnici Mariupolja gladni su, ali i žedni, djeca se rađaju u skloništima, ljudi u pauzi granatiranja odlaze do svojih stanova, ukoliko su ostali čitavi, kako bi barem na trenutak vratili svoj život u normalu. No, normale u Ukrajini više nema, a pitanje je i kada će utihnuti oružje.
Ukrajinci su se ipak pokazali kao ljudi koji neizmjerno vole svoju domovinu i osim što se muškarci, ali i žene bore za slobodu stanovnici još slobodnih gradova, ali i onih okupiranih, prosvjeduju.
Tako su u Lavovu sna središnjem trgu postavili 109 praznih kolica, za svako dijete koje je ruska vojska ubila tijekom invazije na Ukrajinu.
Ništa ne može opravdati ciljanje na djecu
U okupiranom Hersonu Ukrajinci su izašli na miran skup skandirajući ruskoj vojsci u gradu: “Odlazite, odlazite!”
I u Berdjansku koji je okupirala ruska vojska ljudi su izašli na prosvjed. Uhićeni su i premlaćeni.
Sve to ne zaustavlja ruskog predsjednika i njegovu vojsku, koja je bacila bombu na Umjetničku školu u Mariupolju, gdje se skrivalo oko 400 stanovnika – žena, djece i staraca. Lokalne vlasti kažu da je zgrada uništena, a ljudi su i dalje pod ruševinama.
Ukrajinski ministar financija izvijestio kako je oko 30% poduzeća potpuno ili privremeno obustavilo rad u Ukrajini. Gotovo jedna trećina gospodarstva sada ne funkcionira. Rusi žele uništiti zemlju.
Za to vrijeme u Mikolaivu jedan muškarac svaki dan na svom balkonu na saksofonu svira himnu Ukrajine. Zvuk saksofona i himna podižu moral građanima koji ne znaju što ih čeka već slijedeći trenutak.
Nekoliko kilometara od granice s Ukrajinom, u Bjelorusiji, iskrcavaju se ruski tenkovi, oklopna vozila i druga vojna oprema i gradi pontonski most preko Pripjata.
Ipak, vlasti u Bjelorusiji boje se sabotaža na željeznici, pa bjeloruski specijalci čuvaju prugu i rusku vojnu opremu na njoj. Ipak, ostaje pitanje koliko će narod Bjelorusije šutjeti i mirno gledati kako ih Lukašenko uvlači u rat protiv Ukrajine. Zapravo, Lukašenko ih je već uvukao u rat, no pitanje je hoće li njegov režim imati snage ako Bjelorusi ponovno izađu na ulice.
Za sada su to usamljeni prosvjedi protiv rata kao, primjerice, ovaj na fotografiji gdje stanovnica Minska na tržnici Kamarouka jasno na leđima nosi poruku protiv rata u Ukrajini.
Ipak, prosvjedovati u Bjelorusiji znači izložiti se uhićenju, a onda slijedi ono najstrašnijije. Naime, UN je potvrdio činjenice seksualnog nasilja nad zatvorenicima tijekom prosvjeda 2020. u Bjelorusija. Žene i muškarce silovali su čuvari, a patili su i od drugih oblika seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja.
Muškarce su čak silovali policijskim palicama.
Život u kijevskom metrou
Umjesto života u stanovima i kućama kakav su živjeli stanovnici Kijeva, grada koji je do prije 25 dana imao stanovnika koliko i cijela Hrvatska, danas se život odvija u skloništima. Metro više ne vozi jer nema kamo, a njegove stanice postale su mjesta u kojima Kijevljani pokušavaju stvoriti što normalnije uvjete za preživljavanje.
Unatoč ratu, život nije stao, samo je postao onakav kakav ne bi trebao biti u 21. stoljeću – uz zvukove bombi, razaranja, smrt i nadu da će se Zapad i Amerika konačno konkretnije umiješati i prekinuti ovo ludilo.
