U istom danu premijer Andrej Plenković izgubio je bitku u Hrvatskom saboru za odluku o obučavanju ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj i dao totalno nebuloznu izjavu za francuski list Le Monde – 230.000 Hrvata iselilo se, ali planiraju se vratiti.
Analizirati premijera Andreja Plenkovića kao PR savjetnici nepobitno nameće povratak u vrijeme kada je bio u Briselu, mlad, zgodan, šarmantan, pristupačan, obrazovan – imao je sve karakteristike čovjeka kakve bi poželjeli premijeru svoje države. Naravno, i u to vrijeme bilo je ljudi koji su upozoravali na svjetonazor obitelji Plenković, no čovjek bi bio uskih shvaćanja kada ne bi dozvolio da se sin razlikuje od svog oca, djeda ili strica. Bilo je i onih koji su napominjali da je izbjegao obranu svoje domovine, no čovjek nekako pokušava shvatiti da nisu svi bili dragovoljci kada je trebalo pristupiti obrani svog naroda i doma, iako su mnogi studenti tada zamrzavali godinu da uzmu pušku u ruke.
Sve to zajedno pokazalo se u ovim godinama vladavine Vlade Andreja Plenkovića i posebice njega koji se od zgodnog i šarmantnog eu parlamentarca pretvorio u bahatog, arogantnog političara i premijera koji često podsjeća na male diktatore. Bahatost je, nažalost, nekako promijenila i vanjski izgled Andreja Plenkovića, koji se pretvorio u odebljeg premijera, čije lice više čak ni ne podsjeća na onog lijepog muškarca dalmatinskih korijena.
Loš PR
Ono što bi očekivali od sina čovjeka koji je predavao PR barem je dobra procjena u ovom dijelu, no slučaj izglasavanja o obučavanju ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj pokazao je njegove potpuno krive procjene. Ucjenjivanje saborskih zastupnika kako će pokazati da su rusofili i još puno gore, ako ne budu za njegov prijedlog, pokazao se potpuno krivim smjerom, a na naplatu su mu došli i brojni aktualci na kojima je vrijeđao i omalovažavao saborske zastupnike.
Punih 15 dana trajale su poruke i ucjene, nakon kojih je bilo potpuno jasno – Plenković će u ovoj, njemu važnoj priči, ostati gubitnik.
Sudeći prema komentarima na društvenim mrežama, ali i ispitujući javno mijenje, jasno je da stanovnici Hrvatske više nisu naklonjeni Andreju Plenkoviću, iako su mnogi i dalje ostali uz HDZ. Nekima je ova stranka simbol stvaranja slobodne i neovisne domovine, a druge je uhljebila i drži u uvjerenju kako će, ako neka druga stranka dođe na vlast, izgubiti posao.
No, Andrej Plenković već dugo nije omiljen, a razlog je njegovo bahato ponašanje, okruživanje ministrima koji završavaju u Remetincu, krug klimoglavaca, a posebice mu se zamjera koalicija s SDSS-om, strankom koja svoje korijene vuče iz okupatorske, četničke vojske.
Dobitnik saborske rasprave i izglasavanja
Najveći dobitnik rasprave u Saboru svakako je Ivan Penava, iako je i Vukovarac Marijan Pavliček, predsjednik Hrvatskih suverenista pokazao da mu kvalitetna politička komunikacija nije strana.
Ivan Penava je svoj politički zanat dobro ispekao u HDZ-u i iako je dugo vremena bio nekako tih unutar Domovinskog pokreta, konačno je žar koji je pokazivao uvijek kao vukovarski gradonačelnik izašao na površinu i u ulozi predsjednika Domovinskog pokreta. Ono što je Penavin veliki plus su mirnoća, sabranost i kulturna komunikacija ispunjena ipak onih direktnim pristupom uz hladni slavonski humor.
Zapravo, Penavu se i ne može vidjeti “izbačenog iz ravnoteže” jer potpuno vlada svojim emocijama koje usmjerava direktno tamo gdje treba. I taj Penavin pristup u saborskoj raspravi i glasovanju o obučavanju ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, mogao bi donijeti nove simpatije potencijalnih glasača Domovinskom pokretu.
Zašto Vukovarci “ne pokazuju suosjećanje”
A, Domovinski pokret je napravio pomak u Hrvatskom saboru i ulaskom saborskih zastupnika iz Vukovara, zbog čega je sve češća tema Domovinski rat. I tu su Vukovarci pri izglasavanju ove Plenkoviću i HDZ-u važne odluke pokazali da Domovinski rat, razaranje Vukovara, Ovčaru i Velepromet, ali i svoje nestale ne zaboravljaju.
Iako im mnogi zamjeraju da su nesuosjećajni prema ukrajinskom narodu, Vukovarci su na svjetlo dana iznijeli osjećaje koji su ih nosili onih dana kada je Vukovar bio prepušten sam sebi, ostavljen koljačima na divljanje, klanje, silovanje i ubijanje. Vukovarski saborski zastupnici ne mogu zaboraviti mjesece u logoru, svoje ubijene i Europu koja je stajala po strani promatrajući njihovu patnju. Činjenica je da danas Vukovarci iz perspektive žrtve iz Domovinskog rata, ali i neispravljene nepravde i danas, očito ne mogu biti oni koji će samo zaboraviti i dizati ruku za premijera koji je hladne glave pružio ruku i potpisao koaliciju s SDSS-om. Vukovarcima je to neoprostivo, a Andrej Plenković nikako ne može shvatiti da bi ga koalicija s Pupovcem mogla puno više koštati od svega što mu je do sada donijela.
Gdje si bio ’91.?
No, rasprava u Saboru od petka pokazuje i još jednu dimenziju koja se otvorila, ne samo među saborskim zastupnicima, već i među hrvatskim narodom – velike i nepomirljive podjele. Takvih podjela sjećamo se iz ’90-tih, za koje nitko ne bi volio da se ponove, no ukoliko ne bude mudrosti kod onih koji vode HDZ i državu, lako bi se mogle ponoviti.
Mnogima je promaknulo, no Stipo Mlinarić Ćipe je rekao Pupovcu i Jeckov značajnu rečenicu u kojoj je podsjetio na vrijeme “kada ste vi razorili Vukovar”. Jasno je da Pupovac i Jeckov nisu hrvatskom narodu poželjan dio Vlade, kao što nisu poželjni ni u donošenju odluka o sadašnjosti i budućnosti zemlje koju je njihov narod rušio, a njihova uloga u svemu tome ostala nerazjašnjena. Sve su glasniji oni koji se ne slažu s odlukama Andreja Plenkovića o ovoj, Hrvatima, mrskoj suradnji i koaliciji, ali i sve se češće i glasnije postavlja se pitanje političarima i članovima Vlade, pa i samom premijeru i predsjedniku Hrvatske – gdje si bio ’91.
Život u Hrvatskoj nije bajka
Hrvatska jeste u Europskoj uniji, za nekoliko dana ulazi u Schengen, a umjesto kuna imat ćemo eure, no Hrvatska je u velikim problemima koje premijer Plenković zagledan u Brisel ne vidi. Ili naprosto ne želi vidjeti.
Hrvatski narod sve teže živi, umirovljenici ne miruju već rade, žene od 70 godina idu u Njemačku služiti bake i djedove mlađe od sebe kako bi njihove obitelji preživjele, 230.000 Hrvata je iselilo iz Hrvatske…
U petak je premijer Plenković uz to što je saborske zastupnike koji nisu glasali za njegov prijedlog obuke ukrajinskih vojnika, nazivao pingvinima i drugim pogrdnim izrazima, otputovao u neku čudnu bajku i ispričao za francuski Le Monde kako se iseljeni Hrvati žele vratiti u domovinu.
Možda je Plenkoviću vrijeme za dobrog PR savjetnika koji će mu savjetovati da uđe među narod i konačno čuje što taj narod kojega predstavlja i za čije bi se interese trebao boriti, misli, želi i kako živi. Zasigurno mu ne bi bilo zgorega da se uputi u Irsku gdje se umjesto engleskom na ulicama nekih gradova više čuje hrvatski jezik i upita te ljude zašto su se iselili iz Hrvatske i planiraju li se vratiti, umjesto da živi u bajci gdje su stvari ružičaste, dućani šareni i ukrašeni, novčanici puni, a ljudi sretni i veseli.
U Hrvatsku se polako, ali sigurno ušuljalo vrijeme za promjene. Oni koji to ne vide ili ne žele shvatiti bit će na kraju samo ime ispisano u povijesti i to u negativnom kontekstu, ma koliko Schengena i eura iz Europskih fondova donijeli. Hrvati trebaju konačno bolji i pravedniji život uz vraćanje vrijednosti koje im se sve više oduzimaju.
