Otišao je prije par dana u tišini u 52 godini života. Pokopan je 20. prosinca na mjesnom groblju Gornji Karin.
Bio je veliki ratnik, jedan od trojice preživjelih slavonskih “Kobri” iz kobnog kamiona u Kašiću u akciji Maslenica.
Ante Zubak je jednom prigodom ispričao što se točno dogodilo tog 22. siječnja 1993., na dane koji su u povijest upisani kao dani kada su spojeni hrvatski sjever i jug, ali i dan kada je ovaj hrvatski heroj preživio s 15 metaka u tijelu.
Teško ranjen spas je pronašao u grobnici
“Nekoliko dana prije, dvije taktičke grupe brodskih Kobri helikopterima su sletjele na Šepurine, a smješteni smo u jednom od hotela na zadarskom Boriku. Od tuda smo autobusima otišli u Kašić zamijeniti umorne ratnike. Došli smo do zapovjedništva i u dva ‘tamića’ oko 16 sati krenuli smo prema Zelenom hrastu i dalje prema zadarskom Boriku.
Bio je ponedjeljak, pet dana do vjenčanja s mojom Zdenkom. Sjedio sam odmah iza vozača Čorluke,” prisjetio se umirovljeni satnik Anto koji je u to vrijeme bio zapovjednik desetine brodske 3. bojne Kobre, za Zadarski list.
“Kada sam ugledao vojsku s plavim vrpcama, zvao sam zapovjedništvo. Odmah su me pitali imaju li plave vrpce. Kad sam rekao da imaju, rekao mi je da pucamo jer su to Srbi. Nisam ni uspio izdati zapovijed, a oni su zapucali u nas,” ispričao je Zubak.
“Četnici su bili ispred i iza naša dva kamiona i svim raspoloživim oružjem započeli su pucati po nama. Ćorluka je izletio iz ‘tamića’, izvadio pištolj i odmah pao… Oko njega krv, mrtvi suborci… Ja ništa ne osjećam, na meni pancirka i transportna torba, preskačem mrtve i trčim prema 100-tinjak metara udaljenom groblju. Preskačem oko tri metra visoku ogradu i upadnem ravno u otvorenu grobnicu. Samo sam mislio na svoju trudnu zaručnicu Zdenku…”, opisao je dramatični trenutak u kojem su preživjela samo njih trojica pripadnika Kobri u akciji Maslenica – događaj koji zaslužuje biti zabilježen filmskom kamerom.
Život mu je spasila pancirka
Zubak je bio teško ranjen. U njegovom tijelu bilo je 15 metaka, no u tom trenutku nije bio svjestan svojih ozljeda. Poslije je ispričao kako mu je život spasila pancirka, a u grobnici je shvatio što je sve čovjek u stanju učiniti da sačuva život.
“Pio sam unutra nekakvu muljevitu vodu kada je pokraj grobnice protrčao moj ranjeni suborac. Pomažemo si međusobno i podvezujemo rane, vadim si metak koji viri iz koljena i krećemo u bijeg…”, prisjetio se Anto užasa u Kašiću.
“Iako sam uzeo zavoj s morfijem, zbog bolova i žeđi nisam mogao dalje, pa je bijeg po spas nastavio moj lakše ranjeni suborac, a ja sam se sakrio u bačvi koju sam našao u jednoj ruševnoj kući.”
Pomoć je po Antu poslana, a pronašla ga je po tragovima krvi.
Tog 01. veljače ’93. u četničkoj zasjedi život je izgubilo 17 pripadnika Kobri dok ih je ukupno tog dana i noći ubijeno 23.
Anto Zubak preživio je i oporavio se, a onda ostvario svoj i Zdenkin stan – stali su pred oltar. Anto je u međuvremenu i umirovljen. Kroz zajednički život dobili su četvero djece, a obiteljsku sreću nastavili su graditi u Karinu, gdje sada na mjesnom groblju u Gornjem Karinu zauvijek počiva .
Počivao u miru Božjem i laka mu bila hrvatska zemlja koju je bez kalkulacija branio. Hvala Anto!
