Od ubojstva hrvatskog političkog emigranta dr. Branimira Jelića na današnji dan navršilo se točno 50 godina, no iako se zna kako je nalog za njegovo ubostvo izdala zloglasna jugoslavenska tajna služba UDBA, do danas još nitko nije odgovarao. Uostalom, kao ni za mnoge druge zločine nad Hrvatima.
Beograd je o ubojstvu Branimira Jelića, rođenog 28. veljače 1905. u Docu Donjem u podnožju Mosora, organizatora ustaškog pokreta, razmišljao još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Poznati srpski političar iz toga vremena Milan Stojadinović, napisao je u svojim memoarima kako je knez Pavle Karađorđević namjeravao zatražiti od Hitlerove vlade izručenje Jelića, s namjerom da ga prilikom transporta za Jugoslaviju, izbace iz zrakoplova negdje nad Karavankama u Sloveniji.
Udba je dr. Branimira Jelića kao jednog od najvažnijih emigrantskih vođa, pokušala oteti u Düsseldorfu nakon Drugog svjetskog rata, 1950. godine. Otmičari, koji su oko pet sat ujutro upali u Jelićev stan u Friedrichstrasse 95, bili su kamuflirani u odore engleskih vojnika. Jelić je predmijevao da se nešto sprema protiv njega, te je dan prije pokušaja otmice napustio stan i odselio se iz Düsseldorfa u Berlin, piše Fenix.
U Berlinu se u ljeto 1968. godine pojavio određeni Anton Petranović sa zadatkom da utvrdi Jelićeve običaje, a kako bi se pripremila njegova otmica ili ubojstvo. Prema vlastitom priznanju, informacije je dostavljao osobno šefu Udbe u Hrvatskoj Milanu Kukoču. Razotkriven je, uhićen i deportiran u Jugoslaviju.
Uloga Vinka Sindičića
Međutim, već početkom te 1968. godine u blizini Branimira Jelića pojavila se još veća opasnost. Njegov tajnik Vinko Sindičić u kojeg je imao ogromno povjerenje, počeo je surađivati s jugoslavenskom Vojnom misijom u Berlinu. Zbog opasnosti dekonspiracije Vojna misija Sindičića je predala na vezu Centru SDS Rijeka. Dana 3. travnja 1968. Sindičić je doputovao u Rijeku i započeo suradnju s operativcom riječke Udbe Jerkom Draginom, koji mu je dao pseudonim “Mišo”. Već nakon nekoliko mjeseci “Mišo” je postao jedan od najplodonosnijih agenata jugoslavenske tajne službe, ali i spreman na “ofanzivne akcije”.
U “Informaciji br. 88 ” Centra SDS Rijeka od 23. svibnja 1969. o sastanku s “Mišom” u Rijeci, na kojem su bili prisutni načelnik I sektora Službe DS RSUP SRH drug Melkior Baranović, šef op. grupe Centra SDS Rijeka drug Gajić Dane, i operativni radnik Centra SDS Rijeka drug Dragin Jerko, među ostalim stoji: “‘Miši” je stavljeno u zadatak da temeljito prouči sve mogućnosti jedne ofanzivne akcije prema dr. Branku Jeliću u kojoj bi on osobno i jedino sudjelovato, tim prije jer “Mišo” već sada apsolutno prihvatio takvo rješenje.
Prvi pokušaj atentata na dr. Jelića
Nekoliko mjeseci kasnije, kako proizlazi iz “Informacije 51” Centra SDS Rijeka od 26. ožujka 1970., “Mišo” je bio spreman za akciju: “‘Mišo je priložio i fotografije Jelićeve ordinacije, stana i nekih karakterističnih dijelova puta, kojim se ovaj svakodnevno kreće od stana do ordinacije“.
Dr. Branimir Jelić je 10. rujna 1970., kao i obično, rano ujutro napustio stan i uputio se do svoje liječničke ordinacije u Uhlandstrasse 141. u Berlinu. Kad je stupio na nogostup, eksplodirala je bomba. No, eksplodirao je samo manji dio postavljenog eksploziva pa je Jelić bio samo lakše ranjen. Policija je utvrdila da je eksploziv postavljen dva tjedna ranije. Atentatori su proveli žicu dugu više od tristo metara, preko ulice u jednu dvorišnu zgradu, odakle su promatrali Jelićev dolazak.
Novi, drugi pokušaj ubojstva dr. Branimira Jelića
Udba nije odustajala. Novi pokušaj bombaškog atentata uslijedio je 5. svibnja 1971. Tog dana, ujutro kratko iza osam sati, opet je eksplodirala bomba zakopana na pločniku pred ulazom u Jelićevu liječničku ordinaciju. Istraga je pokazala da je bila aktivirana automatskim paljenjem iz udaljenosti od oko dvjesto metara. Jelić je zadobio teže ozljede na nogama i desnom ramenu, te je prevezen u berlinsku bolnicu. Njegova tajnica Waltraud Gorski zadobila je lakše ozljede.
UDBA ne odustaje
Dva dana kasnije, 7. svibnja, dok je ležao u bolesničkom krevetu, na Jelića je pokušan novi atentat. U bolničku sobu, koja je bila danonoćno čuvana, pokušala je ući devetnaestogodišnja Dragica Jeremić, udata Friedrich, iz Zrenjanina, već policijski registrirana kao prostitutka u Berlinu. Policija je kod nje pronašla pištolj s prigušivačem, nekoliko ručnih bombi i putovnicu na lažno ime koju joj je izdala jugoslavenska Vojna misija u Berlinu. Osuđena je na dvije godine zatvora.
Dr. Branimir Jelić se ponovno odselio na sigurnije područje, u glavni grad Bavarske – München. Međutim, Udba je i tamo uskoro uspjela infiltrirati svoga suradnika u njegovu blizinu. To je bio agent Centra SDS Osijek pod pseudonimom “Boem” (Krunoslav Prates), kojeg je na vezi držao tadašnji inspektor osječke Udbe Josip Perković. Dr. Branimir Jelić je preminuo 31. svibnja 1972. od posljedica trovanja, neposredno pred početak Bugojanske akcije, koju je financijski i organizacijski pomagao.
Izvor: KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu
