“Nastavit ćemo tako i ubuduće,” otvoreno je obećavala dok je prikupljala glasove u predizbornoj kampanji u Dalmaciji.
Iako se godinama nagađalo, pa onda neki saborski zastupnici i otvoreno progovorili, kako je koalicija HDZ-a s SDSS-om trgovačka, istraga protiv potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića koja kreće sa skidanjem njegovog imuniteta, pokazala je točnim informacije koje Milorad Pupovac uporno negira.
Slučajno ili namjerno Dragana Jeckov potvrdila je to u predizbornoj kampanji u Dalmaciji, dok je u hladovini za stolom za kojim je pored nje sjedio i Milorad Pupovac, obećanjima prikupljala glasove.
Njenu izjavu možete vidjeti u videu ispod koji je pronašla Bujica.
Tko je Dragana Jeckov
Dragana Jeckov “isplivala” je iz Negoslavaca gdje je njen suprug, Dušan Jeckov, na čelu Općine. Za Dušana kažu da je umjerni Srbin, iako nikada nije, a kako je izjavio za Cronika.hr, nikada i neće, otići na godišnjicu masakra na Ovčari i Veleprometu. Načelniku su poznata sva imena ratnih zločinaca koji još uvijek žive u tom selu naseljenom Srbima (osim Hrvatica koje su se tu udale), no uspješno ih štiti. U razgovoru za Cronika.hr jasno je rekao kako se svaki zločin treba kazniti, no sudeći prema njegovom ponašanju time nije mislio na Srbe.
Njegova supruga, Dragana Jeckov, u istočnoj Slavoniji poznata je kao srpska radikalistica, koja ističe kako je njezin jezik srpski, a uzor Vojislav Stanimirović, koji je tijekom bitke za Vukovar 1991. bio pričuvni časnik na čelu sanitetske službe JNA.
Tko je bio Vojislav Stanimirović
Jugoslavenska vojska postavila ga je 1992. za direktora vukovarske bolnice, a političar je postao 1993. godine. Stanimirović je bio okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom, a više puta je optuživan od pojedinih Vukovarki za silovanje. Bio je ministar-koordinator bez lisnice u “Vladi” okupacijske “Republike Srpske Krajine”.
U članku koji je Stanimirović 1993. godine objavio u okupacijskim novinama “Vojska Krajine”(“BK”) broj 7-8, na str. 43., pod naslovom “Bolnica u pravom ruhu, prva rečenica glasi: “Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…”.
Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz članak je objavljena i fotografija bolnice, s natpisom: “Bolnica ‘Sveti Sava'”. Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj na Ovčari, ta je tvrdnja izazvala zgražanje u hrvatskim medijima nakon što je objavljena pred hrvatske parlamentarne izbore 2003. godine. Stanimirović je izjavio kako su tu tvrdnju nadopisali urednici lista.
Stanimirović je 1995. primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banja Luci.
Najgore u cijelo priči je što mu je dopušteno da 1997. godine zasjedne u klupe Hrvatskog sabora. U dva navrata bio je i zastupnik SDSS-a i predsjednik Kluba zastupnika SDSS-a u Hrvatskom saboru između 2003. i 2008. godine. U petom sazivu Sabora bio je član Odbora za europske integracije te Odbora za ravnopravnost spolova. Izabran je i u šesti saziv početkom 2008. godine da bi u listopadu iste godine mandat stavio u mirovanje kada ga je zamjenio Mile Horvat. U tom periodu u Saboru je bio član Odbora za financije i državni proračun i Odbora za razvoj i obnovu.(izvor: Wikipedia)
Zbog proceduralnih pogrešaka nije dokazano da je ratni zločinac
Gostujući u Bujici, Nikola Kajkić je o Stanimiroviću rekao: “Kada su se podnosile kaznene prijave protiv Stanimirovića napravljene su određene proceduralne pogreške, što ne znači da on nije počinio ratne zločine… Znam kako se ponašao prije i za vrijeme okupacije Vukovara i mogu vam samo reći da je on, po izjava pojedinih Srba, jako loš čovjek. Bio je izuzetno okrutan prema Hrvatima u Tovarniku, a kasnije i Vukovaru, pa i Borovu Selu. Srbi su mi svjedočili o tome kako je radio loše stvari ne samo prema Hrvatima, već i prema Srbima koji su im htjeli pomoći.“
Nikola Kajkić je rekao i kako su mu svjedoci izjavili da “nema kuće u Negoslavcima koja na ovaj ili onaj način nije sudjelovala u počinjenju ratnih zločina, no nitko nije kažnjen za silovanja, mučenja i ubojstva Hrvata u Negoslavcima.”
Srbin Drago Okanović, pokajnik iz Negoslavaca, priznao je da je kao bagerist sudjelovao u zakopavanju hrvatskih leševa, a jedna od masovnih grobnica nalazila se i na zemljištu bračnog para Jeckov, koju su 2016. godine prodali.
Dok se hrvatski političari zgražaju kako netko osumnjičen za pogodovanje i sličan kriminal može ostati na mjestu ministra ili potpredsjednika Vlade, nitko ne reagira zato što u Hrvatskom saboru sjedi žena na čijoj su njivi pobijeni i pokopani Hrvati.
