Na čelu s ratnim zločincem, generalom Ratkom Mladićem, u noći s 12 na 13. kolovoza 1995. godine započela je velika srpska protuofenziva u namjeri povratka izgubljenog teritorija u oslobodilačkoj akciji HV- Oluja.
Iako je vojno-redarstvena akcija Oluja službeno završila 08. kolovoza, posljednja bitka za očuvanje oslobođenih teritorija dogodila se na današnji dan prije 27 godina kada su srpske snage pod direktnim zapovijedanjem Ratka Mladića pokušale zauzeti vojno značajni prijevoj Derale i time presjeći jedini put Knin-Grahovo.
Ne mireći se s gubitkom Knina srpske snage sastavljene od elitnih i specijalnih postrojbi, kojima osobno zapovijeda general Mladić, u noći s 12. na 13. kolovoza krenule su s protuudarom u kojem su pokušale povratiti izgubljene položaje u Oluji te presjeći komunikaciju Knin – Bosansko Grahovo i ovladati strateški važnom točkom prijevoja Derale.
Bitka je bila krvava, a 141 brigada HV je opisuje ovako: “
Najžešći napad četnici su izvršili na položaje hrvatskih snaga na položaje Biljeg, Cigelj, Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar-B.Grahovo. Pripadnici 141. brigade HV-a prihvaćaju neravnopravnu borbu, ali na Vidovića glavi u izravnom okršaju prsa o prsa pogibaju četiri hrvatska vojnika te ih je više ranjeno, pa se odlučuju povući prema Bosanskom Grahovu.
Već početkom srpskog napada, jedna interventna grupa hrvatskih vojnika kreće prema položajima Cigelj i Biljeg, ali nailaze na ubačenu četničku diverzantsku grupu gdje u direktnom okršaju pogibaju tri vojnika od kojih je jedan zapovjednik satnije, a više vojnika je ranjeno.
Popodne, 13. kolovoza, ojačana skupina pripadnika 2. bojne 141.brigade, uz potporu POTRD-a ZP Split, kreće u protunapad na Vidovića glavu koju je zaposjeo neprijatelj nakon povlačenja naših snaga. Neprijatelj u žestokom okršaju uspijeva odbiti naš napad i tom prilikom pogiba sedam naših vojnika. Istovremeno 6. domobranska pukovnija bilježi gubitke četiri svoja vojnika, od kojih se jedan i danas vodi kao nestali.
Bez obzira na sve gubitke vojnici 141. brigade smogli su snage da zaustave napredovanje neprijatelja i zajedno s interventnim snagama 3. bojne 7. Gardijske brigade uz pomoć dva tenka i borbenom skupinom 6.d.p., tenkovskim vodom 113.pbr., 14. kolovoza vraćaju izgubljene položaje , a već 15. kolovoza zajedno sa 126. dp. i 4.gbr koja nastupa iz pravca Srba, nastavljaju s napadnim djelovanjima i odbacuju neprijatelja do pred Drvar.
U ovoj bitci, u jednom danu 13.kolovoza, Hrvatska vojska je imala dvadeset poginulih, jednog nestalog i preko 50 ranjenih pripadnika, što pokazuje svu žestinu napada kojim je Mladić pokušao povratiti moral četničkih snaga, ali i spriječiti daljnje operacije Hrvatskih snaga koje će se dogoditi u rujnu – Maestral 1 i 2 te u listopadu Južni potez.
U ovom neuspješnom srpskom napadu poginuli su Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić , Tomislav Grujica, Stipe Marčić-Štef, Denis Baleta, Dragan Kikić, Oleg Ujević, Nenad Božan, Ranko Grbavac, Sead Jasenčić, Slaven Ujević, Ante Merćep, Ante Domazet, Zoran Karanović, Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić, Igor Koprčina, Romano Ribić i Stjepan Križanec, dok je nestao Drago Ilović.
Neka im je laka hrvatska gruda.
