Pripadnici riječne policije, zajedno s građanima, danas su pretraživali korito rijeke Save kako bi eventualno pronašli Matejevo tijelo. Potraga je za danas bezuspješno okončana.
Ronioci su danas pretraživali korito Save, no nisu pronašli tijelo nestalog Mateja Periša. To je još jedan dan agonije, ali i nade za obitelj Periš.
Do sada su pregledane video snimke na kojima je utvrđeno kako je Matej trčao po Beogradu, ali i skoro sat vremena proveo u napuštenoj kući poznatijoj kao “Španska kuća” u Ulici braće Krsmanović u Savamali. Na video snimkama se vidi i kako silazi stepenicama nedaleko od restorana “Savanova”, no njegov otac, Nenad Periš siguran je kako osoba koja pliva u Savi nije njegov sin. Zašto mu je policija uzela DNK Nenadu Perišu nije poznato.
Pronađen je i taksist koji nije otvorio vrata Mateju, a Matejev otac ispričao je za medije kako se na snimci vidi da ga je Matej pitao je li slobodan. Što je taksist ispričao policiji, nepoznato je čak i medijima koji imaju svoje izvore tamo.
Je li Matej zaista ušao u Savu, koja je potpuno različita od njemu poznatog mora, brza i puna virova i nedaleko se spaja s Dunavom, još nitko sa sigurnošću ne može reći, iako srbijanski mediji pišu da su upravo u Savi pronađene neke Matejeve osobne stvari.
Vrijeme prolazi, a ono što je najgore u cijeloj priči je da su prvi i najvažniji sati izgubljeni prije prijave njegovog nestanka. Htjeli to priznati ili ne, prijatelji s kojima je došao zakazali su. Jesu li razlog alkohol i sintetičke droge, kako su ispričali očevici spomenute večeri i društva koje se očito dobro zabavljalo, najbolje znaju ipak Matejevi prijatelji koji su cijelo vrijeme nastojali ostati anonimni. Društvo se toliko dobro zabavljalo da nisu primjetili kako nedostaje Matej. No, to je nešto što s čime će se mladići morati nositi sami.
Obitelj Periš za sada živi u nadi da će se njihov Matej negdje ipak pojaviti. Nada da je živ je sve manja, no tračak do zadnjega postoji. Upravo zbog njih, bola i straha s kojim se nose, nepotrebno je temu koja je potresla cijelu Hrvatsku, a posebice Split, pa i Beograd u kome je nestao, održavati na životu intervjuirajući “stručnjake” koji daju prognoze i nagađaju koliko je mogao biti u Savi, te način na koji je mogao umrijeti.
Za obitelj Periš ovo su dani koji razumiju samo oni kojima su njihovi najmiliji doživjeli sličnu sudbinu. Nestali. U takvom trenutku potrebno je samo suosjećanje, empatija, topla ljudska riječ i molitva da njihova agonija što prije završi.
