Korištenje državnih nekretnina top tema je koja trese hrvatski medijski prostor, a ako bude sreće vladajući bi mogli doći pred zid i donijeti pravedniji zakon, prilagođen svima, a ne samo njima.
U emisiji Otvoreno na HRT-u sinoć su tema bile državne nekretnine, a kako se koriste uz državni novac zgrozilo je mnoge. Naime, u emisiji je gostovao i predsjednik HNS-a Stjepan Čuraj, za čiju je glas u koaliciji dobio mjesto državnog tajnika u Ministarstvu financija, kao i naknadu za najam stana u visini najamnine do 90 kvadrata.
Njegovo prebivalište prijavljeno je u Osijeku gdje je poduzeće, kojem je bio na čelu, doveo u stečaj i gdje ima stan od 120 kvadrata kupljen na kredit. Odnos Čuraja s koalicijskim partnerom HDZ-om tako izgleda kao onaj prema sponzoruši kojoj osim plaće isplaćuje i mjesečnu naknadu za stan od 112,55 četvornih metara na Črnomercu u visini od 6.753,40 kuna mjesečno. Ostatak do 9.103 kune, koliko je ukupna najamnina, Čuraj plaća sam.
No, njegove i potrebe njegove četveročlane obitelji velike su kada je u pitanju prostor u kojem žive, pa Čuraju, kako je u sinoćnjom Otvorenom dao do znanja, teško pada jedino to što mora plaćati kredit za stan u Osijeku. Zanimljivo je jedino pitanje stoji li u Osijek stan obitelji Čuraj prazan ili ga “rentaju”.
Sandra Benčić, potpisujemo svaku vašu riječ, ali odrecite se Tita
Stranka “Možemo” dobila je izbore u Zagrebu na socijalnoj politici, obećanju o transparentnosti i zaustavljanju korupcije. Sinoć je Sandra Benčić jasno izrekla stavove većine Hrvata – državne stanove treba povoljno iznajmiti mladim ljudima kako bi mogli prije 30-te odseliti se od roditelja i zasnovati obitelji. Skidamo kapu i potpisujemo svaku riječ, kao i onu da bi takvi stanovi trebali biti i za ljude deficitarnih zanimanja, posebice liječnika i medicinskih sestara. Sve skupa izgleda pomalo nadrealistički, ali stvari su toliko jednostavne – vladajući trebaju samo promijeniti zakon koji su od početka prilagođavali sebi. A, to je već pomalo nadrealistički. I tu na scenu stupa Sandra Benčić, saborska zastupnica “Možemo” koja je za Cronika.hr potvrdila kako su u svom programu zadržali iz prošle države ono što je bilo dobro, a to je socijalna sigurnost i egzistencija.
Upravo u tom smjeru krenuo je i Grad Zagreb sa sređivanjem stanova koji su im u vlasništvu, a koje planiraju koristiti u svrhu demografske politike. Više mladih obitelji koje imaju gdje “sviti gnijezdo” znači i više djece, a najam koji je niži od onog tržišnog zarada je i za Grad.
Medijski nastup Sandre Benčić od početka ulaska u politiku siguran je, a što je duže u saborskim klupama, bili desno ili lijevo, mora joj se priznati elokventnost, dobra priprema i vladanje komunikacijom. To je pokazala i sinoć. Sve u svemu, da se odrekne ideala u kojima je neprikosnoven lik Josipa Broza Tita i zadrži socijalnu politiku za kakvu se zalaže, Benčić bi mogla zasjesti na premijersku stolicu. No…
“Investiramo u fond za socijalno stanovanje, obrazovnu infrastrukturu, da svako dijete ima mjesto u vrtiću i da ti vrtići na nešto liče, to su nam prioriteti,” rekla je Benčić te dodala protupitanjem jesu li to (vraćanje Trga Maršala Tita) stavili na agendu.
Na pitanje zašto se javno ne odreknu ideologije u kojoj je Tito na prvom mjestu za veću dobrobit naroda, Benčić je odgovorila:
“Ne možemo se odricati nečega što nije naše. Niti jedna osoba, mislim da ne pripada eksluzivno nekome. Drugo, vi vidite koja smo mi generacija. S time da naš odnos prema povijesti nije crno-bijel. Dakle, niti je taj period socijalizma bio crno-bijel, niti je ovaj sad crno-bijel. Niti je tada bilo sve dobro, a nije ni sada sve loše. One stvari koje su bile dobre trebamo nastaviti, a one koje su bile loše promijeniti. Povijesne osobe se gleda u kontekstu u kojem su oni djelovali. I ne prenosimo ih u kontekst drugog vremena, nego točno u onom u kojem je bilo. Zato ja ne vidim zašto bi se mi odricali ili prisvajali, od Tita i Tuđmana i tako dalje.”
Na pitanje planiraju li vratiti ime zagrebačkom trgu i ponovno ga nazvati Trg Maršala Tita ili im je puno važnije razviti socijalnu politiku Benčić je rekla:
“Ti prioriteti će se određivati zajedno s našim koalicijskim partnerima. Nama su sada ključna pitanja obnove, infrastrukture i ulaganja u infrastrukturu poput infrastrukture za otpad. U prioritetnom smislu se bavimo time da Grad postavimo “na noge” u smislu funkcioniranja.”
Točno onako diplomatski, politički – komunikacija kakva se i očekuje od dobrog politačara, odnosno političarke. Palac gore za medijski nastup, socijalnu politiku, pa i stil odijevanja koji je sve bolji, ali i na znanju izbjegavanja konkretnog odgovora. Dakle, iako je jasno da se odreknu Tita i zadrže socijalnu politiku, “Možemo” bi sa Sandrom Benčić postali ozbiljna prijetnja HDZ-u, no odluka o odricanju idealističkog dijela politike još nije donijeta.
DP-ov Spajić pokušao pokazati znanje stečeno u poduzetničkim vodama
No, pao na ispitu političkog znanja. Iako je dobio palac gore od Bujaneca koji Domovinski pokret profesionalno promovira, pa mu rijetko tko i vjeruje, Spajić je sinoć u emisiji Otvoreno – podbacio. Priznao je da koristi stan od oko 40 kvadrata, no iako je pokušao ukazati na zakon o državnim nekretninama koji je potpuno na štetu naroda, zadržao se u okvirima gdje je više pokušao pokazati svoje znanje, već nepravdu koju trpe građani Hrvatske. Tu se spetljao i nije pokazao konkretno ništa.
A, upravo sinoć je bila prilika da Domovinski pokret zablista i otvoreno zatraži od vladajućih da promijene zakon i naprave onaj koji neće ići na ruku samo političarima, već i narodu. Narodu koji živi po kontejnerima zbog neobnovljenih kuća stradalima u potresu, narodu koji gubi svoje nekretnine jer ne može otplaćivati kredite, narodu koji se dovija na razne načine kako bi preživio odlazak u trgovinu ili na poštanski šalter gdje plaća režije.
No, Daniel Spajić i Domovinski pokret očito su previše zauzeti “čišćenjem” redova u svojoj stranci i oslobađanjem terena od konkurencije “svojim” ljudima na unutarstranačkim izborima koji se pripremaju. I Spajić tu odigrava svoju ulogu te je tako potpisao izbacivanje iz stranke za dva člana iz podružnice zadarske županije, a da pri tome nije poštivao proceduru u kojoj su prvo trebali proći sud časti.
Danijel Spajić izbjegao je odgovoriti na poziv, ali je napisao u svom odgovoru:
“Nisam u mogućnosti odgovoriti na to pitanje, jer iz pitanja nije jasno na koje vremensko razdoblje i na koje osobe se odnosi. Međutim u mogućnosti sam potvrditi da sva tijela stranke i osobe koje djeluju u njima poduzimaju radnje isključivona temelju akata stranke i danih ovlaštenja.”
Sve u svemu, Daniel Spaić i Domovinski pokret jučer nisu iskoristili svoje minute i priliku da se konačno promijeni zakon koji, primjerice, saborskim zastupnicima osigurava plaće u visini od 15.000,00 do 21.000,00 kuna, ovisno o položaju, prirezu i slično, a uz plaće tu je i 1.000,00 kuna naknade za odvojeni život, 1.500,00 kuna paušala za troškove reprezentacije i puta, ali i plaćene putne troškove uz putni nalog. E, onda na to još dođe besplatan stan u državnom vlasništvu ili plaćanje najma stana do mjesečne visine najma od 2.500 kuna. Država misli i na njihove režije, pa im mjesečno za njih isplati 500 kuna.
Frka-Petešić zafkrnuo sve
Iako mu to nije bila namjera, Frka Petešić mogao bi konačno pokrenuti medije da ne utječu samo na javno mijenje, već i na vladajuće da konačno promijene zakon koji je, primjerice, njemu omogućio da se iz Zagreba prijavi u roditeljskoj kući na moru, gdje nikada nije živio i dobio stan, podrum i korištenje garaže. Iako je teško braniti neobranjivo, Zvonimir Frka Petešić u ovoj priči zapravo i nije kriv. Čovjek je samo iskoristio zakonske mogućnosti koje su mu nalagale da prebivalište prijavi 50 kilometara dalje od Zagreba, a on je to i učinio. Objasnio je to otkazivanjem podstanarskog stana u zagrebačkoj Dubravi gdje je živio od 2011. godine kada se vratio s obitelji iz Pariza i zakonskom obvezom da negdje prijavi prebivalište. Ono što je zanimljivo, a što je očito svima promaknulo, je da je Frka Petešić izjavio kako je upitao oca da se prijavi na njegovu adresu, no gdje je u tom trenutku bilo prebalivalište ostalih članova njegove obitelji nije rekao. Iz izjave je lako zaključiti da je njegova obitelj ostala prijavljena u Zagrebu, no i za provjeriti je navedeni podatak.
Najbliži premijerov suradnik tako je iz Dubrave, u kojoj živi veliki broj Roma, Janjevaca i dosta stanovnika na rubu egzistencije, doselio ni manje ni više već u Jurišićevu ulicu. Kako je to živjeti u Jurišićevoj, autorica ovog članka iskusila je dok je čekala na dovršetak stana u Sloboštini, no u podstanarskoj velikoj sobi nasuprot glavne pošte. A, domoći se nekretnine na toj lokaciji ekvivalentno je dobitku na euro jack potu – sami centar grada, sve je blizu, dok se bilo grada osjeti u svakom trenutku.
Čovjek bi naprosto bio lud kada bi odbio nešto što mu zakon dozvoljava, pogotovu u državi u kojoj veliki broj stanovnika ima uzrečicu “i ja bih da imam priliku.” Pitanje koje nije postavljeno, pa tako nema ni odgovora na njega, je zašto je Fraka Petešić toliko važan i kako on to radi i lobira za dobrobit države u kojoj ne želi imati ni stan, a kamoli nešto više. Znači li to ipak da je Hrvatska za Frku Petešića samo jedna stanica s koje će, kada mu završi posao u Hrvatskoj, krenuti dalje u tko zna koju “bolju” i razvijeniju državu u kojoj će njegova djeca imati budućnost!?
Zakon je omogućio i Mariu Banožiću da kao bivši “ministar nekretnina” izabere lokaciju stana, što je za ovog člana HDZ-a i poslušnika vinkovačkog političkog moćnika Tomislava Čuljka veliki uspjeh nakon stana u kojem živi u Vinkovcima. Naime, prema informacijama koje posjeduje Cronika.hr Banožić živi u stanu iznad svima poznatog vinkovačkog “supera”, žutoj zgradi iz doba Jugoslavije u kojoj je uvijek živio različit sloj stanovnika. Zgrada u blizini vinkovačkog korza ili centra grada, sasvim je pristojna lokacija s koje se može pješice obići sve što netko u Vinkovcima treba. No, zgrada kao zgrada nije ništa posebno, kao ni stanovi u njoj.
Banožić je tako u metropoli na mjestu ministra došao na svoje i iskoristio priliku. A, prliku mu je Čuljak, u Vinkovcima poznatiji pod nadimkom “Mistrija”, pružio jer zna dobro klimati glavom, ne gura se, šuti i sluša ga, za razliku od Gabrijele Žalac koju je vinkovački HDZ “morao” srušiti da ambiciozni zidar iz Cerića zadrži svoju poziciju moćnika na istoku Slavonije. Mnogi se pitaju odakle Tomi Čuljku Mistriji tolika moć, koju nitko nije mogao zamisliti dok je pohađao vinkovački ŠUP dolazeći autobusom svaki dan iz Cerića. No, Čuljak je bio ambiciozan i, kako doznajemo iz krugova vinkovačkog HDZ-a, upoznao Vladimira Šeksa, koji je u Vinkovcima radio nekoliko godina.
Je li se prijateljstvo rodilo dok je Čuljak Šeksu nešto zidao, pitanje je na koje još nemamo odgovor, no nekadašnji zidar je upravo zahvaljujući njemu danas čovjek koji žari i pali vinkovačkim krajem, zapošljava, ispunjava snove ili ih ruši, a najviše šuti. A, upravo on, kao zidar imao bi puno toga reći o državnim nekretninama u čijoj se aferi našao njegov čovjek – Mario Banožić.
