Vrućine su probudile i životinje koje gmižu, penju se uz zidove i rado uđu u stambene prostore – guštere.
Neki ih vole, nekima se gade, a neki ih se boje. Baš poput mene. Obožavam ljeto, ali gušteri me užasavaju. Oni zeleni, bezbojni, pa čak i male tarantule. I baš kad se uživa u otvorenim balkonskim vratima i prozorima, ja svoja dobro zabarikadiram i provjerim postoji li ikakva rupica kroz koju bi se provukao ovaj mali gmizavi, ljigavi stvor. I valjda, baš zato, svake godine nekako se provuče, popne na zid ili gmiže po mom radnom stolu i promatra me.
Upravo prošlo ljeto jedan je poveći zeleni primjerak nekoliko dana spretno izbjegavao lov u koji sam uključila i sina, koji me pokušavao uvjeriti kako je sam već odavno izašao van. I onda …protrči pored njegovih nogu. Spretno sam skočila po papar sprej i doviknula sinu da brzo uzme usisivač, a svojoj labradorici dala nalog “lovi”. A, onda je bio moj…potrošila sam zadnje kapi papar spreja, a gušter je omamljen uletio u cijev usisivača. Za to vrijeme labradorica je ležala i gledala nas oboje kao totalno nenormalne osobe.
Opet je ljeto i sudeći po videu ispod, nabavit ću mačku.
