Odluka o potpisivanju MOL-ovog plana o gašenju rafinerije Sisak donesena je kao da je netko bio ucijenjen, potezi su bili nelogični i nikad nikome objašnjeni, rekao je za Cronika.hr dobro upućeni izvor iz INE.
INA je tema koja i dalje potresa Hrvatsku, a potres je napravio pukotine koje se više ne mogu spojiti. Kroz njih jedna po jedna nova informacija izlazi na vidjelo, a posljednja, Nacionalova, očito je malo jače zatresla premijera Andreja Plenkovića koji je ostao u krevetu zbog još jedne zaraze Covidom. Poklopilo mu se nekako s izlaskom Nacionala koji je “prokazao” dva potpuno oprečna stava i dopise do nedavnog ministra gospodarstva Tomislava Ćorića. Jedina Premijerova i Viceguvernerova utjeha je što je trenutno u Hrvatskoj malo onih koji si mogu priuštiti tiskano izdanje bilo kojih tjednika, pa je broj onih koji su na punih 6 stranica čitali o razlozima gašenja rafinerije u Sisku znatno manji.
Ono što je nekako ostalo visjeti u zraku pitanje je zašto ipak naši članovi odbora Damir Vanđelić, Luka Burilović i Damir Mikuljan, koji su bili šokirani Ćorićevim naputkom, nisu odbili potpisati MOL-ov plan. Dobro upućeni izvor iz INE za Croniku.hr to je objasnio:
“Onda bi napravili protivno odluci Vlade Republike Hrvatske, odnosno Ministra. Ali, ima još jedna stvar – oni su bili na neki način i ucijenjeni, ako to ne potpišu da će time onemogućiti modernizaciju rafinerije u Rijeci, što bi drugim riječima značilo da je to potpun kraj INE i na neki način raspad INE kao kompanije, jer vi ne možete djelovati kao kompanija bez ijedne rafinerije. Onda možete biti samo veletrgovci. To bi značilo da se onda ne razvija rafinerija u skladu sa zahtjevima tržišta, odnosno trenutnim propisima koji su to zahtijevali. Znači, tu je bio kriv i taj kompromis koji su morali napraviti. Samo, uz podršku Vlade taj kompromis bi puno skuplje prodali jer je MOL bio i dužan to obnoviti. Tako da Ministar nije to napravio Vlada bi imala određenog manevra pritisnuti Mađare. To je država, a država može puno više nego što može pojedinac. To što su članovi NO to tada izglasali to nije problem, nego je problem što je Ministar to potpisao, a da nije dobio nikakvu garanciju za sigurnost za kolateral toga.”
Ćorić se ne bi usudio odluku donijeti sam
No, koliko se god provlačilo kroz potpise i dopise ime tadašnjeg ministra Tomislava Ćorića, svatko imalo upućeniji u odnose u Vladi zna kako se on takvu odluku ne bi usudio sam donijeti. Drugim riječima, odluku je donio premijer Andrej Plenković, a Ćorić ju je proveo. Na kraju, krajeva o odgovornosti koju nosi upravo zbog donošenja odluka Plenković je u više navrata govorio, a da sve uzde drži u svojim rukama i ispod sebe podržava jedino poslušnike, jasno je u proteklih 6 godina pokazao.
Radi li se o ucjeni Mađara?
Odluka koju donio nakon što je Ćorić u prvom dopisu jasno stavio do znanja da je INA sa svojim rafinerijama od nacionalnog interesa, povlači pitanje je li premijer Plenković bio od Mađara nečim ucijenjen. Na to pitanje naš izvor iz INE postavio je protupitanje ‘čime bi mogao biti ucijenjen što bi bilo važnije od najvažnije kompanije u državi’.
“Čime je on to mogao biti ucijenjen? Ulaskom u eurozonu? Shengenom? Ne ide to baš tako. To su bajke koje on može prodavati nekom drugom, ali nikome tko je u biznisu i nikome tko imalo razumije tu politiku i geopolitičke odnose. Jedino, ako je privatno bio ucijenjen, to je onda druga stvar. Ali, ovako kako su odluke donesene, donesene su tako kao da je netko od njih bio nečim ucijenjen i da mu je gorilo pod petama da napravi in favorem MOL-u. To su samo nagađanja, ali potezi su nelogični i nikad nikome objašnjeni.”
Iako se problematizira cijena po kojoj Mađari otkupljuju sirovu naftu za njihove rafinerije, izvor iz INE ne smatra je problematičnom, jer kako je pojasnio radi se možda o MOL-ovoj krađi od 2-3 milijuna dolara godišnje, što za kompaniju poput INE nije neki ključni problem. No, problem je to što razvoj kompanije ide u smjeru da to bude skladište MOL-a, a ne kompanija.
“Ta cijela priča da se hrvatska nafta izvozi u Mađarsku ne bi bio problem da je na vrijeme Rijeka modernizirana, da je INA u hrvatskim rukama u smislu strategije i razvoja.” pojašnjava naš izvor.
No, gašenjem rafinerije Sisak izgubio se još jedan potencijalni pregovarački element da se što prije Rijeka modernizira. “Jako je teško stati iza činjenica da bi Hrvatska trebala imati dvije modernizirane rafinerije, jer za time naprosto nema potrebe u cijeloj regiji. Vi naprosto nemate kome prodati toliko derivata. Ali, pristankom za gašenje rafinerije Sisak nepovratno se izgubio jedan veliki adut za pregovore s Mađarima. I to je u biti najveća tragedija sisačke rafinerije, osim hrpe otkaza uz otpremnine. Time je Hrvatska izgubila hrpu mehaničara i stručnjaka koji su posao potražili u drugim državama gdje su se preorjentirali na druge poslove,” pojašnjava izvor iz INE.
Premijer je ključan faktor za povratak INE u hrvatske ruke
Kako je MOL na kriminalan način došao do upravljačkih prava u INI Hrvatska bi, zapravo, mogla suspendirati taj ugovor, no treba napraviti scenarij što dalje. U trenutku kada Mađari imaju 49 posto cijela ta priča ne može se napraviti samo tako da se Mađarima kaže kako Hrvatska ima valjani razlog i oduzima im upravljačka prava.
“Taj cijeli proces može trajati barem par mjeseci i ta cijela akcija se ne može napraviti ako Premijer nije potpuno na strani ekipe koja to radi i ako Premijer ne rukovodi time, jer jedino premijer ima instrumente u rukama koji to mogu izvesti, nitko drugi. Ako on tako ne razmišlja i ako je on protiv toga, jednostavno ste blokirani, ne možete ništa tu napraviti. Niti DORH sam, niti neki ministar, niti neki članovi Uprave ili Nadzornog odbora, nitko to ne može sam. To je presložena priča. Predsjednik može pomoći svojim stavom, PR-om, ali nije presudan faktor. Premijer je presudan faktor,” pojasnio je izvor za Cronika.hr, a na pitanje hoće li time reći kako naš Premijer to neće, odgovorio je:
“On nikad nije rekao da hoće. On nikad nije rekao da on u INI vidi stratešku kompaniju koja mora doći u hrvatske ruke, za razliku od Mađara i MOL-a. Tako da je tu stvar jasna k’o dan, samo što on jako dobro PR-ovski odrađuje da se to sve tako ne prezentira. Tako da on od medija, pogotovu ovih mainstream medija nema nikakav udarac po tom pitanju, a tu mu pomaže MOL, jer MOL plaća da to tako bude.”
Da se cijela priča događa umjesto u Hrvatskoj i hrvatskoj kompaniji u Mađarskoj i mađarskoj kompaniji Mađari bi cijelu priču brzo razriješili. Oko pitanja INE, MOL-a i upravljačkih prava koja je prodao bivši premijer Ivo Sanader, moglo bi se povući i pitanje veleizdaje koja se uključuje kada je ugrožen nacionalni suverenitet i teritorij. Naime, s pitanjem INE ugrožen je suverenitet i ekonomska neovisnost, a samim time je ugrožen i teritorij, tvrde pravnici. Sve to u jednoj dobro sastavljenoj kaznenoj optužnici Hrvatskoj bi u ruke vratilo najznačajniju kompaniju.
“No, za to je potrebno nekoliko dobrih pravnika koji neće biti potkupljeni od MOL-a,” kaže naš izvor, napominjući kako se već događalo da se na arbitraži izabere arbitra koji onda glasa po MOL-ovom naputku.
“Mi imamo problem, za razliku od Mađarske jer se tamo jasno zna kako završiš kada radiš protiv države. Kod nas ne. Kod nas radiš protiv države i još svima soliš pamet nakon toga,” zaključio je naš izvor.
Pitanje svih pitanja
Pitanje svih pitanja je kako to da je ministar Tomislav Ćorić samo godinu prije nego što je članovima NO INE poslao uputu da glasaju za gašenje sisačke rafinerije poslao dopis u kojem je napisao da je održavanje te iste rafinerije interes Hrvatske. Koji su to elementi ili razlozi nastali da su se u samo godinu dana, prema Ćorićevim dopisima, potpuno prominijeli interesi Hrvatske države i koji su to stručnjaci Ćoriću ili točnije Plenkoviću to savjetovali. Jesu li stručnjaci bili MOL-ova ekipa!?
