Ukrajina je tijekom rata koji još uvijek traje, pokazala svijetu kako voditi diplomaciju, raditi na popisu ratnih zločinaca, dokumentirati zločine, ali i privući cijeli svijet da pruži pomoć.
Ukrajina je u ratu koji će trajati tko zna koliko. Mnogi u Hrvatskoj komentiraju kako je Ukrajina dobila sve ono što Hrvatska za vrijeme svog Domovinskog rata nije. No, treba biti potpuno iskren i priznati – Ukrajina ima predsjednika iza kojega stoji dobra ekipa, a svi zajedno vrhunski rade poslove diplomacije, što Hrvatska nikada nije, pa ni danas ne radi.
Volodimir Zelenskij odradio je posao državnika u kojem je bio i molitelj i optuživao, i tražio i zahtjevao i plakao. I dobio. Danas je ukrajinska vojska dovoljno naoružana da se suprotstavi ruskoj vojnoj sili.
Predsjednik Ukrajine iskoristio je i masakr koji se dogodio u Buči, zbog kojega su u Ukrajinu doputovali čelnica EK i premijer Velike Britanije. Hrvatska je imala masakr u Vukovaru, no niti jedan čelnik nije doputovao zbog njega. Ukrajina je već, dok još traje rat, sastavila i sastavlja i dalje, listu ratnih zločinaca. Potrudila se i da svijet sazna njihova imena, ali i da im se već priprema suđenje. A, ono najvažnije, uspjela je dovesti europske istražitelje u Ukrajinu kako bi sakupili dokaze i osudili ih na što veće kazne.
U Hrvatskoj, primjerice, još uvijek 30-tak godina poslije rata, slobodno šetaju ratni zločinci odgovorni za Ovčaru i Velepromet, pa čak i u njoj normalno žive. Ratnu odšetu nikada nije zatražila, iako je dobila osnovu za to.
Ukrajina već sada, dok još traje rat, traži sve svoje mrtve da ih dostojanstveno pokopa – Hrvatska još traga za 1858 (podatak iz 2021.) nestalih u vrijeme Domovinskog rata. Razlozi za takvu situaciju u Hrvatskoj jasni su – izostanak lustracije i dosjei hrvatskih članova UDBE i KOS-a koji se nalaze u Beogradu, a koji kriju tajne koje hrvatski narod ne bi smio saznati.
Ukrajinci nisu željeli rat, no zločini koji su se dogodili od strane ruske vojske doveli su do toga da njihov predsjednik Volodimir Zelenskij kaže kako neće moći nastaviti pregovarati jer ukrajinski narod više ne želi pregovarati s onima koji su ubijali, mučili, masakrirali, silovali… njihove najmilije, njihove sunarodnjake. Hrvatski narod nitko nije pitao želi li mirnu reintegraciju u Vukovaru, zbog čega Vukovarci i danas imaju brojne probleme, a srpska manjina brojne povlastice.
Unatoč ratu koji traje, Ukrajina radi na razminiravanju i nastoji održati poljoprivredu živom. U Hrvatskoj i danas postoje područja koja nisu u cijelosti razminirana. Tko je kriv za to, više se nitko i ne pita.
Zelenskij je i izbjegao da dio Ukrajinaca uspije pobjeći i lagodno živjeti u drugim državama čekajući da rat prođe kako bi se vratili i obogatili. Odmah je objavio opću mobilizaciju i pustio samo žene, stare i djecu. Hrvatskom danas vladaju oni koji su se skrivali od rata po drugim državama, bilo da su u politici ili drže silno bogatstvo.
U Ukrajini još traje krvavi rat, no narod je optimističan i kaže da će “sve biti obnovljeno. I nikako drugačije. “Obnovimo! Pobijediti ćemo!”
U Hrvatskoj je narod ogorčen, deprimiran, razočaran. Broj stanovnika se smanjuje jer, uglavnom mladi, ne žele živjeti u domovini kakvu njihovi očevi nisu sanjali kada su goloruki kretali na puno brojnijeg neprijatelja.
Umjesto primjera iz kojega bi Ukrajina mogla učiti, danas bi Hrvatska mogla puno naučiti od Ukrajine i njenog naroda.
