Sveti Otac novinarima je u zrakoplovu na povratku s jednotjednog putovanja u Kanadu rekao da bi bio spreman podnijeti ostavku ako ga ozbiljni zdravstveni problemi počnu spriječavati u upravljanju Katoličkom crkvom.
Papa Franjo rekao je kako su njegova poodmakla dob i teškoće s hodanjem otvorili novu, sporiju fazu njegova papinstva.
“Mislim da ne mogu nastaviti s putovanjima u istom ritmu kao prije,” rekao je 85-godišnji poglavar katoličke crkve novinarima u zrakoplovu na povratku u Rim s jednotjednog putovanja u Kanadi.
Podsjetimo, Papa je posjetio Kanadu kako bi se ispričao za ulogu Katoličke crkve u školama u kojima su zlostavljana domorodačka djeca.
Posljednjih nekoliko mjeseci koristi invalidska kolica, štap ili hodalicu zbog bolova u koljenu uzrokovanih prijelomom i upaljenim ligamentom.
“Mislim da se u svojim godinama i s ovom ograničenošću moram malo čuvati da bih mogao služiti Crkvi ili razmisliti o povlačenju,” rekao je Franjo.
Prethodno je najavio kako bi mogao slijediti stope pape Benedikta, koji je 2013. postao prvi papa u 600 godina koji je podnio ostavku.
“Nije čudno. Nije katastrofa. Možete promijeniti papu,” rekao je Sveti Otac i dodao:
“Vrata su otvorena. To je jedna od normalnih opcija. Do danas nisam koristio ta vrata. Nisam mislio da treba razmišljati o toj mogućnosti, ali to ne znači da prekosutra neću početi razmišljati o tome. Ovo je putovanje bilo pomalo test. Istina je da ne mogu putovati u ovakvom stanju. Možda se stil mora promijeniti, možda moram manje putovati, obaviti samo putovanja koja sam obećao napraviti. Ali, Gospodin će odlučiti. Vrata su otvorena.”
Papa Franjo, također, je rekao kako u slučaju da ode u mirovinu neće živjeti u Vatikanu, niti se vratiti u Argentinu, svoju rodnu zemlju. Rekao je kako bi radije pronašao crkvu u Rimu gdje bi mogao nastaviti ispovijedati.
Papa izrazio sram zbog zla koje su kršćani napravili domorodačkoj djeci
Tijekom svog putovanja u Kanadu, Papa je nosio autohtono pokrivalo za glavu s perjem dok je govorio kako je prisilna asimilacija domorodačkih naroda u kršćansko društvo uništila njihove kulture i razdvojila njihove obitelji.
Ispričao se zbog kršćanske podrške “kolonizatorskom mentalitetu vremena” i dodao: “Sa sramom i nedvosmisleno, ponizno molim za oproštenje za zlo koje su toliki kršćani počinili protiv autohtonih naroda.”
Više od 150.000 domorodačke djece u Kanadi bilo je prisiljeno pohađati kršćanske škole koje je financirala država od 19. stoljeća do 1970-ih u nastojanju da ih se izolira od utjecaja njihovih domova i kultura te u nastojanju da ih se “pokrsti” i asimilira u glavno društvo”
