Umjesto milosrđa, Perkoviću treba suditi za još najmanje šest ubojstava, ustvrdio je Bože Vukušić gostujući u tv emisiji Bujica na Z1 televiziji.
Milanoviću bi prije mog prezimenjaka, dr. Hermana Vukušića, stručnu dijagnozu trebao postaviti dr. Slavko Sakoman,” izjavio je u Bujici na Z1 televiziji, Bože Vukušić, odgovarajući na žestoke prozivke, koje je na njegov račun uoči komemoracije u Jasenovcu, uputio aktualni predsjednik: “Vidjeli smo i tijekom prijenosa iz Jasenovca da se stalno češka po nosu, to su neka simptomatična ponašanja…”
Bože Vukušić: “Milanović laže, Nobilo se još od prosinca hvali da je s njih dogovarao molbu za pomilovanje Mustača i Perkovića”
“Taj ludonja je došao na Pantovčak kako bi nastavio misiju započetu s Lex Perković,” uvjeren je Vukušić, koji je još u prosincu prošle godine, upravo u Bujici iznio informaciju da odvjetnik Anto Nobilo priprema pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača: “To sam doznao iz kruga ljudi s kojima je Anto Nobilo tada kontaktirao… Rekao im je da molbu za pomilovanje radi na prijedlog Zorana Milanovića!”
Na opasku voditelja da je Milanović izjavio kako “nije imao pojma o Nobilovoj akciji”, Vukušić je odgovorio: “Milanoviću nije problem lagati! On je skoro pa patološki lažov! Ja vam govorim da se Nobilo još tada hvalio da on molbu priprema u dogovoru s Milanovićem i da samo čeka povoljni trenutak.”
Vukušić tvrdi da Milanovićev partijski dossier nije falsifikat – Bujica ga je objavila
“Uostalom, Milanović je opet ponovio i da su dokumenti o njegovom primitku u Savez komunista Jugoslavije, za vrijeme dok je služio vojni rok u Beogradu – falsifikati, a oni se nalaze u Državnom arhivu i radi se o originalima koje je SDP, dakle, stranka kojoj je on bio predsjednik, u nekoliko navrata predavala Hrvatskom državnom arhivu,” nastavio je Vukušić raskrinkavati Milanovića: “Radi se zaista o autentičnim dokumentima, ali Milanović svejedno ponavlja da to nije istina…“
Pod egidom NELUSTRIRANI, Bujica je u petak navečer objavila partijski dossier Zorana Milanovića, za koji predsjednik tvrdi da je falsifikat, a Vukušić da je autentičan i da se nalazi u Državnom arhivu. Milanović je, prema navodima iz dossiera, pod oznakom V.P. 4795/Beograd, u Savez komunista Jugoslavije primljen 27. rujna 1985. godine.
Milanovića je komunističkom ideologijom zadojio otac!?
“Milanović je u Beogradu, pred partijskom komisijom, a što je sigurno bilo poznato i KOS-u, cinkario partijsku organizaciju u Zagrebu,” komentirao je Vukušić dijelove dossiera: “Vidimo da ga je komunističkom ideologijom, kako sam priznaje u dossieru, zadojio otac, a javno govori da je njegov otac osamdeset i neke godine napustio partiju… To je vrlo kontradiktorno, a da Milanović pred novinarima danas ne govori istinu, vidi se i iz partijskog dossiera njegova oca, Stipe Milanovića, u kojem stoji da je partiju napustio tek 1989. godine…”
U Bujici objavljen partijski dossier Stipe Milanovića. Vukušić: “Nije točno da je bio progonjen nakon Hrvatskog proljeća” Naprotiv, napredovao je.”
I onda je Bujica javno objavila i partijski dossier Stipe Milanovića, oca aktualnog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.
Dijelova dossiera pred kamerama je analizirao Bože Vukušić: “To je jedna klasična partijska karijera! Iz dossiera se jasno vidi da nije točno ono što Milanović tvrdi – da je njegov otac nakon Hrvatskog proljeća nastradao i da je bio degradiran – i u poduzeću i u partiji! Naprotiv, Stipe Milanović je nakon Hrvatskog proljeća napredovao i u partijskim strukturama i u karijernim strukturama. Bio je direktor jednog sektora u Centru za ekonomski razvoj Grada Zagreba, da bi 1975. godine postao direktor kompletnog Centra, a od običnog sekretara jednog partijskog ogranka, postao je sekretar cjelokupne partijske organizacije u Centru! Na kraju je potpisivao partijske karakteristike ljudima koji su odlazili na rad u zagrebačku Udbu!
Vukušić je zajedno sa stručnim timom iz Udruge Hrvatski križni put u sklopu Registra tajnih službi objavio čak 250 partijskih dossiera visokih dužnosnika Udbe, koji se mogu pronaći na stranici www.hrvkrizniput.com/registar-tajnih-sluzbi/: “Za njih 250 od negdje 1.300 dužnosnika i službenika Udbe, rekonstruirali smo najvažnije dossiere, a među njima je i nekolicina kućnih prijatelja Zorana Milanovića! Jedan od najznačajnijih je Mišo Deverić, koji je bio prijatelj s Milanovićevim pokojnim ocem Stipom…
Deverić je inače široj javnosti poznat po zlostavljanju predsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika, Marka Grubišića: “Zlostavljao je on i mnoge druge, a bio je i organizator likvidacija u inozemstvu! Deverić je jedan od sljedećih, za kojim bi se trebao raspisati EU uhidbeni nalog, ali ne znam hoće li do toga doći, budući da se u međuvremenu teško razbolio…”
Vukušić: “Milanovićev otac je pisac partijskih karakteristika funkcionera Udbe”
Vukušić je javno objavio i dossier Zorana Markunovića, svojedobno drugog čovjeka zagrebačke Udbe, koji je bio blisko povezan sa Stipom Milanovićem, ocem aktualnog predsjednika: “Markunović je bio zaposlen kod Milanovićeva oca, u Centru za ekonomski razvoj Grada Zagreba. Stipe Milanović mu je bio partijski sekretar i napisao partijsku karakteristiku, na temelju koje je primljen u Udbu!
Arhivu Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, iz koje je Vukušić izvukao dossier u kojem se kao pisac partijskih karakteristika istaknutih udbaša spominje Milanovićev otac Stipe, predao je osobno Arsen Bauk, kao nekadašnji šef nadležne komisije SDP-a,” podsjetio je Vukušić.
Vukušić: “Milanović je sigurno došao u vezu s KOS-om”
Osim o vezama obitelji Milanović s Udbom, Vukušić je aktualnog šefa države neizravno povezao i sa KOS-om JNA, koju je Zoran Milanović služio u Beogradu: “Strah me je da i on nije ptica druge vrste… Ptica KOS! Milanović je sigurno došao u vezu s KOS-a nakon onakvog obrazloženja zamolbe za prijem u Savez komunista, u kojem je cinkao drugove iz Zagreba!“
“Posebno je zanimljivo Milanovićevo nijekanje i inzistiranje na tome da nije bio primljen u partiju i da se to nije dogodilo u Beogradu,” nastavlja iznositi svoje sumnje Bože Vukušić: “Objavili smo do sada više desetaka partijskih kartona i nitko se ne buni, baš nitko nije rekao da to nije istina i da je dossier falsifikat. Milanović je jedini koji to tvrdi!”
Vukušić: Udbaški tajkuni bili su u kampanji Zorana Milanovića
Vukušić je u emisiji progovorio i o povezanosti pojedinih udbaških tajkuna s financiranjem kampanja Zorana Milanovića: “Godine 2007. parlamentarnu kampanju praktički je započeo u Makarskoj, na brodu obitelji Mravičić. Jedan od braće koja su ugostila Milanovića, Vinko Mravičić, bio je profesionalni ubojice Udbe! Sudjelovao je u atentatu na obitelj Deželić. U Duesseldorfu su prvo upucali oca, Berislava Đuru Deželića, potom suprugu Mariju, a potom i kćer Marijanu. Kćerci su pucali u trbuh, a bila je trudna! Udata je za Nahida Kulenovića, sina Džafera Kulenovića. Nekakim je čudom preživjela, rodila carskim rezom sina koji se isto zove Džafer i danas živi u Chicagu! Ja se povremeno s njim čujem…
Milanovića su već prozivali zato što je započeo kampanju na brodu obitelji čiji se član obogatio krvavim udbaškim novcem, no, on je tvrdio da to nije znao,” podsjetio je Bože Vukušić: “Tako i sada tvrdi da nije imao pojma da Nobilo priprema pomilovanje… On nikada ništa ne zna, jedino zna da “nije primljen” u partiju!“
Bože Vukušić: “Lošu je upravo Perković teretio da radi za rusku službu, a sada se vratio svome jatu”
Nekadašnji tajnik Vijeća za istraživanje državnog terora SFRJ u inozemstvu, propitkivao je i motive pojedinih generala, koji su podržali molbu Ante Nobila za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača:
“Gotovina je iznenadio sve one koji su u njemu vidjeli simbol hrvatskoga časnika i generala, jednog od glavnih zapovjednika u akciji Oluja. Svi koji su ga kasnije, kada je bio progonjen i u zatvoru, podržavali i poistovjećivali se s njime, sada su razočarani njegovim potezom… General Čermak me nije iznenadio jer znam da je on otprije duboko u podzemnim aktivnostima s Josipom Perkovićem, Udbom i KOS-om! On je bio suradnik KOS-a za vrijeme Jugoslavije. Imam dokaze za to! Za generala Miljavca se pričalo da je podvojena ličnost, jer pola dana radi za KOS, a pola za Udbu! Rojs me isto iznenadio, zato što nemam nikakvih spoznaja da bi on pripadao tome miljeu… A za Lošu sam znao, bio je oficir jugoslavenske Vojno-obavještajne službe, VOS-a. Njega je KOS, na temelju zabilješki koje je o njemu vodio upravo Perković, obrađivao zbog sumnje da je suradnik ruske tajne službe!
Na pitanje voditelje jel’ otuda možda dolazi velika Lošina ljubav prema Putinu, Vukušić je odgovorio: “S vremenom se vidi da je malo toga u životu slučajno.”
Vukušić: “Umjesto milosrđa, Perkoviću treba suditi za još najmanje šest ubojstava”
“Umjesto milosrđa, Perkoviću treba suditi za još najmanje šest ubojstava, koja su se dogodila na području Njemačke, u organizacije jugoslavenske službe,” upozorava Vukušić: “Osim Stjepana Đurekovića, organizirali su i ubojstva Đure Zagajskog, Antuna Kostića, Mate Kolića i Ante Đapića!”
Vukušić tvrdi da Milanović i Nobilo ne govore istinu kada tvrde da bi dvojica osuđenih udbaša iz njemačkog zatvora izašli već nakon 7 i po’ godina: “Iako je to različito od jedne njemačke savezne države do druge, oni bi tek nakon 15 godina imali pravo podnijeti molbu za pomilovanje…“
Svima onima koju su svoju potporu Lex Perkoviću opravdavali time da se hrvatskim državljanima, a posebno djelatnicima službi, ne bi trebalo suditi u stranim državama – pa tako ni Njemačkoj, u Bujici je poslana jasna poruka – Perkoviću i Mustaču se sudilo u Njemačkoj zbog toga jer su u Hrvatskoj imali pod kontrolom pravosuđe i tu nikada ne bi bili osuđeni, niti bi njihove žrtve dočekale pravdu, s obzirom da je hrvatsko pravosuđe nelustrirano.
Vukušić: “Zašto je dvojici Udbaša morala presuditi Njemačka!”
“U Hrvatskoj se pokušalo suditi Vinku Sindičiću za ubojstvo Brune Bušića i ista ta ekipa – Nobilo, Perković i Mustač, preko svojih ljudi u pravosuđu, činili su sve da se Sindičić oslobodi,” podsjetio je Bože Vukušić: “Državno odvjetništvo je čak sakrilo dokumente koje je dobilo od SZUP-a! SZUP je predao zapisnik o sastanku na kojem je donešena odluka da se Brunu Bušića likvidira i DORH je to sakrilo i zataškao! Sindičić je na kraju oslobođen, a mediji pod njihovom kontrolom čak su podrugljivo izvjestili da Brunu Bušića možda i nije ubila Udba, već da je stradao u unutaremigrantskom obračunu! Nakon te farse, prestala je svaka nada da bi se neko slično suđenje moglo održati u Hrvatskoj.”
“Protiv Perkovića su podnesene četiri kaznene prijave zbog sudjelovanja u pripremama nekoliko ubojstva,” nastavio je Vukušić: “Državno odvjetništvo je sve te prijave odbacilo, a među njima i onu koja se odnosila na pokušaj ubojstva Nikole Štedula.”
Tuđman je Perkovića poslao u mirovinu…
Sve one koji se danas, braneći Perkovića, pozivaju na to da je imao neke “velike zasluge” u obrani Hrvatske i da ga je Tuđman štitio, Bože Vukušić demantira: “Tuđman je nakon emitiranja filma o ubojstvu Brune Bušića, 16. listopada 1992. godine umirovio Josipa Perkovića. To je toga dana bila vijest u Dnevniku, ali nitko to više ne spominje…”
“Priče da bi Perković imao neke zasluge za operaciju Bljesak su obična glupost,” nastavio je: “On s tom operacijom nema nikakve veze, a posebice ne Mustač. Perković je u sustavu ostao tek kao savjetnik, a Mustač je 1993. godine bio zamjenik Josipu Manoliću i nakon što je Manolićev ured raspušten, on je otišao u mirovinu i više nije imao nikakve veze sa službama. Čudi me Domazet Lošo, jer on to sve zna, a sada govori o njihovim “zaslugama” i potpisuje neko pismo… On je bio šef hrvatske vojno-obavještajne službe i načelnik Glavnog stožera i dobro zna da je Perkovićeva uloga bila minimalna, a Mustačeva nikakva.”
Bože Vukušić je dodatno prokomentirao Lošin potpis za puštanje Mustača i Perkovića na slobodu: “To je salto mortale koji je Lošo napravio, isto kao što ga je napravio 1991. kada je iz JNA došao u Hrvatsku vojsku. Ovim potezom sada, vraća se u svoje jato!”
