Dubrovnik je trebao pasti unutar pet dana, no to se, srećom, nikada nije dogodilo, a 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika postrojba dubrovačkoga ZNG-a, policije te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane pokazali su da su Hrvati neustrašiv narod i branili su našu zemlju kako bi malo tko na svijetu branio svoje
Prije točno 31 godinu, 1. listopada 1991. godine u rano jutro pokrenut je opći napad na šire područje grada Dubrovnika. Trinaest tisuća rezervista Jugoslovenske narodne armije i mahom dobrovoljaca Teritorijalne obrane Crne Gore prešli su državnu granicu na Debelom brijegu i krenule prema Konavlima.
Među neprijateljskim snagama bili su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa te 9. Vojno pomorskog sektora Boka, uz značajnu potporu zrakoplovstva, više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova te 50 oklopnih transportera.
Brojnoj i dobro naoružanoj agresorskoj vojnoj sili na crti obrane dugoj više od 200 kilometara suprotstavilo se 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika postrojba dubrovačkoga ZNG-a, policije te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.
#OTD in 1991 Serbian & Montenegrin forces attacked Croatian city of Dubrovnik, which was under siege till the spring of 1992. The military op of the aggressors was cinically called "War for Peace". Croats were labeled "fascists" by the Serbian aggressors & their propaganda. pic.twitter.com/KyKWQeOwXt
— History of Croats (@HCroats) October 1, 2022
Od prvog dana muke
Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a s ciljem potpune informativne blokade agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Prve granate ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa s položaja oko Trebinja pale su na uže dubrovačko područje, naselja Bosanku na brdu Srđ i Mokošicu.
U prvih tjedan dana 27 mrtvih
Samo u prvom tjednu listopada poginulo je 27, a ranjeno 100 dubrovačkih branitelja i civila.
Već 5. listopada srpsko-crnogorski agresor zauzeo je Konavle i Slano i tako presjekao i posljednju kopnenu vezu s ostatkom Hrvatske. Do kraja listopada izbio je na same prilaze gradu u kojem je, bez struje, vode i redovite opskrbe hranom, ostalo 50 tisuća ljudi. Hrabri dubrovački branitelji uspjeli su spriječiti ulazak srpsko-crnogorskih postrojbi u grad i učvrstili crtu obrane.
Najteže dane Dubrovnik je pretrpio u studenome i prosincu 1991. godine. Od 8. do 14. studenoga te 6. prosinca, na blagdan Svetoga Nikole, u jakim napadima na grad palo je više od 5.000 topničkih projektila, a u napadu 6. prosinca više od šesto ih je palo na dubrovačku povijesnu jezgru. Uništeni su brojni spomenici kulture. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun.
Opsadom Dubrovnika i prometnom blokadom, cilj neprijatelja je bila priprema za daljnje napredovanje prema Splitu. Planovi su im se izjalovili, zbog čega su svom silinom napadali i uništavali isključivo civilne objekte u Dubrovniku, a grad je izdržao unatoč visokoj cijeni od 417 poginulih hrvatskih branitelja i 92 civila, 14.000 oštećenih i više od 2000 do temelja uništenih stambenih objekata, uz procijenjenu ukupnu materijalnu štetu na 1,5 milijardi eura.
