Do oslobađanja Bilogore – koja se nalazi između Virovitice i Grubišnog Polja – ukupno je zarobljeno i podvrgnuto torturi 38 osoba, od kojih je razmijenjeno ili oslobođeno 14, a 24 ih je mučki ubijeno. Operacijom Otkos 10 postignuta je jedna ogromna pobjeda i spriječene su buduće žrtve. Da se ne zaboravi! Vječna im slava i hvala!
Dana 3. studenoga 1991. godine hrvatske snage ušle su u vojni poligon Gakovo koji se nalazi na Bilogori između Virovitice i Grubišnog Polja. Dan kasnije, zajedničkim djelovanjem pregrupiranih snaga garde i policije južnog sektora, ojačanih svježim snagama iz operativne pričuve nastavila su se napadna djelovanja i pritom se oslobađaju sela Munije, Turčević Polje i Dijakovac.
Tim izbijanjem na rijeku Ilovu hrvatske snage dobile su nadzor nad cijelim prostorom općine Grubišnoga Polja, te se ovaj dan slavi kao Dan oslobađanja Grubišnoga Polja. Time su stvoreni uvjeti za produžetak djelovanja na papučko–daruvarskom bojištu i izbijanje na prometnicu Suhopolje – Daruvar, prenosi portal grubisnopolje.hr.
Iživljavanje nad nesrpskim stanovništvom
Okupacija bilogorskih sela popraćena je izgonom hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva, te zapljenom i pljačkom njihove imovine. Preostalo nesrpsko stanovništvo bilo je izloženo stalnom zastrašivanju i prijetnjama, te represivnom ponašanju zlostavljanja, fizičke torture, odvođenja u logore i ubojstvima.
Takva teroristička djelovanja izvodila su se i van granica SAO Krajine, a započela su 13. kolovoza 1991. godine kada pobunjenici na magistralnoj cesti otimaju prve Hrvate i odvode ih u zatočeništvo.
Do oslobađanja ovih prostora ukupno je zarobljeno i podvrgnuto torturi 38 osoba, od kojih je razmijenjeno ili oslobođeno 14, a 24 ih je mučki ubijeno.
Snažnu potporu branitelji su imali od cjelokupnog pučanstva, a mali dio civila je napustio ratnu zonu. Gospodarstvo i cjelokupni civilni život izuzev rada u školi odvijao se bez prekida i u potpunosti. Svi su na svoj način dali veliki doprinos i potporu obrani općine.
Teško stanje u cijeloj Hrvatskoj
Stanje u listopadu bilo je teško u cijeloj državi: jedna trećina Republike Hrvatske bila je okupirana, najteže je bilo u Istočnoj Slavoniji. U Zapadnoj Slavoniji vodile su se borbe duž čitave crte bojišnice. Pakrac je bio u okruženju i prijetio je proboj agresora.
Pojavljuje se potreba i zamisao Glavnog stožera OS RH da se provede sveobuhvatna oslobodilačka operacija i oslobodi što veći okupirani prostor, čime bi se postigao značajan vojni uspjeh i zaustavili pobunjenici i JNA nakon njihove višemjesečne inicijative. Odlučeno je da se ta operacija provede u Zapadnoj Slavoniji, a za cilj je uz oslobađanje prostora imala jednako važnu zadaću smanjiti dužinu crte bojišnice, te tako rasteretiti naše snage, osloboditi Pakrac iz okruženja i ugasiti velikosrpsku ideju o presijecanju Republike Hrvatske. Time narušiti moral agresora i našim snagama dati dodatnu snagu i motiv na svim bojišnicama za upornu obranu i potvrdu mogućnosti oslobodilačkih operacija većeg značaja.
U ovim operacijama oslobođeni su prvi veliki dijelovi teritorija Hrvatske, pa je osim Bilogore, oslobođen i cijeli Papuk, kao i veliki dijelovi oko Daruvara, Virovitice, Podravske Slatine, Požege, Pakraca i Grubišnog Polja.
