Na plinskoj prijevari petero uhićenih i zadržanih u pritvoru oštetilo je INU preko milijardu kuna, no INA, a time i Hrvatska oštećene su od onog trenutka kada je u nju ušao MOL. No, ta priča puno je dublja i veća od priče koju je “zamiješala” petorka.
Direktor u Ini Damir Škugor, predsjednik Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Josip Šurjak, njegov poslovni partner Goran Husić s kojim je suvlasnik tvrtke OMS Upravljanje, Škugorov otac Dane te predsjednica uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Marija Ratkić, imena su koja su pala zbog malverzacija s prirodnim plinom.
Kako smo već i navikli oči su se “uprle” u ministra gospodarstva, Davora Filipovića, a on je uz začuđenu facu odbacio mogućnost da je bilo što znao, jer je, kako je rekao u INU došao poslije. Kao da je prstom upro u Damira Vanđelića, no tu nastaje rupa jer je Vanđelić iz Nadzornog odbora izašaš prije. Upiranje prstom u Vanđelića nekako prije nalikuje na HDZ-ovu već prokušanu igru eliminiranja protivnika, koji bi, ukoliko se na to odluči, na sljedećim izborima zaista mogao postati jak protivnik.
Plinski biznis u doba krize
A, upravo plin je bio tema o kojoj sam htjela pisati nakon što su me zvali pojedini čitatelji iz Slavonije kojima nije bilo jasno zašto se na nalazištima plin spaljuje, odnosno zašto nije izgrađeno skladište. Priča mi je postala “hladna” kada su mi iz ureda glasnogovornika pojasnili kako se ne radi o plinu za kućanstva, već o naftnom ili kaptažnom plinu koji se također može koristiti u proizvodnji, no naglasili su kako se radi o izuzetno malim količinama. Sve to uputili su i u pismenom obliku.
No, ono čega nije bilo u pismenom obliku, a rečeno je usmeno, bilo je podsjećanje da je hrvatska Vlada 2010. godine dala potencijalna nalazišta plina u koncesiju, a za koju je uvjete imao kanadski Vermilion. I ta priča nije bila ugodna jer kaže kako je koncesionar dužan u dogovorenom postotku isplatiti državi dio zarade, ali plin koji je pronašao ili će pronaći nije dužan staviti na hrvatsko tržište. Tako, primjerice, ima pravo hrvatski plin prodati Srbiji ili Mađarskoj, doslovno tko da više i čiji je plinovod kraći.
Slavonska zemlja krije energetsko bogatstvo
Inače, hrvatska nalazišta pokrivaju ili bi s oko milijardu kubika plina pokrila 30 posto potreba stanovništva, da nije priča drugačija. Što se pak nafte tiče, Hrvati bi gorivo plaćali kunu i pol manje da dionice i upravljačka prava nisu kriminalnom radnjom “prodani” mađarskom MOL-u, a nafta iz hrvatskih bušotina pokrila bi 20 posto potreba. Malo, ali za državu koja ima malo više od 3 milijuna stanovnika, jer četiri živi u drugim zemljama, lijepo.
No, INA je ponovno u fokusu medija i javnosti zbog novih pljački, ovaj puta, kako smo rekli, zbog malverzacija plinom, ali INA je tema koja traje od 2003. godine kada je odlučeno da će Hrvatska uzeti mađarski MOL za partnera. Tema koja je zviždačici Vesni Balen, uništila život, a Mađarima ostvarila, za sada, dio planova i mnogima u Hrvatskoj dobro napunila “džepove”.
Priča o INI priča je o teškoj korupciji
Imati u rukama energetiku neke države znači veliki utjecaj na tu zemlju. Ako se vratimo u daleku prošlost, Mađarska je preko MOL-a ušla i ulazi u pore Hrvatske slično kao nekada Austrougarska. Pripremala se pomno, stvarala ozračje i svoje ljude kojima se odužila novcem, znajući upravo iz te daleke prošlosti da izdajica Hrvatska uvijek ima. Mađari ni ne kriju da žele izlaz na more, a Hrvatska, INA i MOL, odličan su temelj da ostvare svoje ciljeve, koje povremeno lagano daju do znanja nekom izjavom, čisto da vide kako će odjeknuti. Igra je to puno veća od i od same INE koja je u Hrvatskoj ipak najveća i osigurava upravljanje energetskim tijekovima, objašnjava mi izvor jako dobro upućen u cijelu priču, pa čak u nju i sam involviran.
Ina je puno veća priča o kriminalu od one već ispričane
Zsolt Hernadi je od početka bio tek jedan kotačić, jer glavnu riječ ipak vodi Viktor Orban koji je vrlo brzo shvatio da je Ivo Sanader jako dobar materijal za primanje mita, bez osjećaja za domoljublje i pripadnost svom narodu. Dakle, nije bio problem dobiti upravljačka prava nad INA-om, koja iako stečena kriminalnim djelom, nitko iz vladajuće plejade ne želi poništiti i INU vratiti u krilo Hrvatske, gdje i pripada.
Upravo zato, INA postaje “krava muzara” iz koje muzu tipovi poput onih za koje su se u subotu specijalci morali okupiti u 5 ujutro. No, oni su u cijeloj priči oko INE samo “sitne” ribice, iako iznos kojim je INA oštećena ne zvuči ni približno sitno.
Kako su “padali” hrvatski političari
I iako, oni koji INU žele vratiti Hrvatskoj hodočaste premijerima, nude im istinu, pokazuju dokaze, ali …nažalost, uvijek dođemo do onoga ali. Ivo Sanader je iz Hrvatske izvukao, prema procjeni DORH-a, 420 milijuna EUR-a, a što je 420 milijuna razloga da šuti iza rešetkastih prozora Remetinca. Novac je spremljen na sigurno i čeka, a godine prolaze.
Nabrijan na cijelu priču oko INE uz izražavanje želje da se INA vrati Hrvatskoj, bio je i sadašnji predsjednik Zoran Milanović. Na moje pitanje “kada je pao”, moj izvor spominje Čajnijeve vinograde, gdje se, osim s domaćinom, Milanović u rujnu 2012. sastao i s Viktorom Orbanom, premijerom Mađarske. Jesu li presudili prelijepi vinogradi ili dobro vino, no Milanović je izgubio prvotni žar i cijela priča oko vraćanja INE pala je u vodu.
U kratkoj Karamarkovoj eri povlačilo se ime Joze Petrovića, lobista MOL-a, za kojega moj izvor ima dokaze da je sa svojom “ekipom” izvukao iz INE do 100 milijuna dolara, a što im je poslužilo da spuste vrijednost dionica, kako bi MOL prošao što povoljnije. Spominje se tu i ime Ante Samodola, koji je napravio puno opstrukcija, no i Jadranke Kosor, za koju moj izvor kaže da im je svima pomrsila dosta planova.
Logično pitanje je je li Kosor zato ispala iz politike i struktura HDZ-a, jer INA je očito za nju bila kolač za koji nije “razumjela” da treba rascjepkati i podijeliti privilegiranim.
“Operacija” MOL-u osigurala potpunu kontrolu
No, MOL se čvrsto ustoličio i cijelu situaciju dobro drži pod kontrolom. Moj izvor kaže da je to vrijedan rad Mađara kojima nisu problem dobre donacije preko kojih kontroliraju čak i informacije koje o MOL-u izlaze u javnost. Naravno, Mađari se drže one narodne “para vrti gdje burgija neće”, a novca za donacije im ostane puno.
Ni Radimir Čačić tu nije ostao imun, jer su mu Mađari pronašli slabu točku, nakon koje je odmah uputio pismo Hernandiju gdje je napisao kako više u Nadzornom odboru i INI općenito neće biti ljudi koji rade probleme. A, ti koji su radili probleme bio je upravo Damir Vanđelić kost u grlu i danas onima koji dobro surađuju s MOL-om.
Tko je “smirio” premijera?
Točan trenutak kada je premijer Andrej Plenković “smiren” unatoč svim informacija i dokumentima koji su mu došli na stol, ne zna se, ali se zna da je na njega utjecala koalicija s HNS-om, na čijem je čelu bio Ivan Vrdoljak koji se često povezuje s plinskim biznisom. No, onaj glavni utjecaj, kaže izvor, došao je od bivšeg ministra Tomislava Ćorića za kojega se glasno šapuće kako ga USKOK istražuje. Iako ga je Plenković sklonio na sigurno, sigurnoga za njega će teško biti jer neki već otvoreno pričaju kako su mu predavali torbe.
“Nedvojbeni su potezi Ćorića koje je napravio u korist MOL-a, a na štetu Hrvatske,” kaže moj izvor koji je, razumljivo, htio ostati anoniman. Dodao je i kako je upravo za Ćorića Sandor Fasimon, predsjednik Uprave Ine imenovan s danom 1. srpnja 2018., rekao da će biti njihov čovjek te da će učiniti sve da uvijek bude i njihov ministar gospodarstva.
No, Ćorić je zeznuo stvar, a premijer Andrej Plenković se svaka dva tjedna hvali kako je zamrznuo cijene goriva, iako ne priznaje da o toj temi mora dobiti blagoslov Mađara. Drugim riječima, ili se prije dogovori ili poslije vraća dug čineći neku drugu uslugu MOL-u.
Sve u svemu Mađari posao nisu dovršili kada su iz Nadzornog odbora izbacili sve one koji nisu bili lojalni njima. Naime, trenutno u Nadzornom odboru sjede samo MOL-ovi ljudi i INA je potpuno pod kontrolom. No, Mađari ipak planiraju rascjepakati INU i još više profitirati, a profitirali i do sada jesu.
Modeli za preuzimanje INE postoje, no bilo bi glupo dati ih u javnost i omogućiti Mađarima da se dobro pripreme i osujete ih. Osim modela, potrebna je i politička volja, a koliko je ima to bi bilo već bolje pitanje.
Nepoznanice
Puno je još pitanja na koje ćemo odgovore kad-tad dobiti, kao i ono o prodaji 7 posto dionica INE u vlasništvu hrvatskih branitelja koji su na prodaji prevareni za milijardu i sto milijuna kuna.
Za sada su poznati i načini kako se izvlači novac, koji putuje od od jednog do drugog da bi na kraju tamo negdje daleko završio na računu onoga kome je namijenjen. Zna se i preko koje tvrtke je MOL-ov lobist izvukao novac (no, ne bi riskirali tužbu), a informacije cure jedna po jedna i vode do onih koji su (ili još uvijek jesu) radili na štetu svoje države. A, prodaja Ininih dionica MOL-u bila je štetna za Hrvatsku, dok je korupcija koju je učinio Ivo Sanader, bivši premijer, ubitačna.
I iako smo stalno “pod ručnom” kada je u pitanju Srbija koja se lako može ponovno pretvoriti u neprijatelja, treba otvoreno priznati da nam je u ovom trenutku veći neprijatelj Mađarska koja u rukama, drži hrvatske energetske izvore, i to stečene kriminalnim radnjama. U nekoj državi gdje vlada pravo i pravda i gdje je korupcija nešto što građani ne osjete na svojoj koži, MOL-u bi s pravomoćnom presudom Sanaderu odmah blokirali upravljačka prava. Osim, ako ne postoji još onaj ako.
