Da su odnosi premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića na strani povijesti koja će ostati zapisana i o kojoj će zasigurno učenici učiti u školi jasno je, no je li Premijer dobro promislio prije prozivanja oporbe da će se preko Ukrajine vidjeti tko je na pravoj, a tko na krivoj strani povijesti, još uvijek nije jasno.
O pomoći ukrajinskim vojnicima danas su započeli odlučivati saborski zastupnici, jer je premijer Andrej Plenković procijenio kako je pametno zaobići predsjednika Zorana Milanovića s kojim se nikako ne “miriše”. Kako natjerati vodu na svoj mlin, brzo je procijenio i stvari jasno postavio – ako glasaju za njegov prijedlog obuke ukrajinskih vojnika na pravoj su strani povijesti, dok su u suprotnom skrenuli na krivu stranu i kao takvi bit će upisani u hrvatsku, pa i svjetsku povijest.
No, koliko je takva odluka bila pametna, premijer Andrej Plenković je već mogao zaključiti, jer su do njega zasigurno došle pojedine poruke saborskih zastupnika, branitelja i naroda. Radimir Čačić, šef Reformista u programu N1 danas ga je podsjetio i na poznato pitanje ‘gdje si bio ’91’ te jasno izrekao:
“Tko nije bio ’91. s oružjem u obrani zemlje, a mogao je i trebao biti jer je bio punoljetan, to je izdajica ove zemlje. Gdje si bio ’91.? Nemoj mi prodavati ove priče o rusofilima. Kakve su to gluposti? Ima rješenja – rješenja su jednostavna, poštuj proceduru, nemoj slati ministra vanjskih poslova da donosi odluke, a da se nije konzultirao sa sukreatorom vanjske politike, predsjednikom Republike. Nemoj ministra obrane slati s papirima, a da se nije konzultirao s predsjednikom Republike. I prebacivati onda tu temu na Sabor, potpuno je mašio cijeli fudbal. Namjerno.“
Volio tko Čačića ili ne, većina se u Hrvatskoj ipak slaže s njegovom izjavom. Je li Zoran Milanović rusofil ili ne, nije se izjasnio. Ono što je ipak poznato je da se institucija predsjednika Republike Hrvatske mora poštivati, pa i onda ako je na to mjesto narod izabrao najvećeg luđaka. Plenkovićev problem je preveliki ego koji je debelo koštao bivšeg premijera koji sad sjedi u Remetincu. Zašto čovjeka koji je pametan, obrazovan, pa čak i dobro izgleda toliko muči ego, nije jasno. Jasno je da pokušava biti u prvim redovima ukrajinskog rata, dok je hrvatski izbjegao.
I upravo zato što je, potpuno isto kao i Milanović, izbjegao obući uniformu, uzeti pušku i braniti domovinu, premijeru Plenkoviću je puno pametnije poštivati proceduru i ukoliko se Milanović ne složi s obukom ukrajinske vojske u Hrvatskoj, odobrenje dobiti u Saboru. Milanović i Plenković, dvojica “dezertera” Domovinskog rata, uteg su državi i svom narodu svađama i prepucavanjima od početka Milanovićevog mandata, no sada su očito pretjerali i saborski zastupnici su rekli dosta. Narod, iako još uvijek sebično brine svoje brige, sve je više ogorčen i pitanje je kada će ovom dvojcu postaviti pitanje ‘gdje ste bili ’91’ – i reći dosta.
Nezadovoljnika je već puno, a veliki razlog nezadovoljstva je i Plenkovićev koalicijski partner SDSS, čiji je predsjednik danas tražio u Saboru i stanku jer se jako brine o ratu i miru između Ukrajine i Rusije. Pohvalno, jer je očito nešto naučio od te davne ’91. kada je mir priželjkivao pobjedom svog naroda.
A, kad smo već kod današnjih izlaganja saborskih zastupnika, ne treba mimoići ni rumenog od pića Josipa Đakića, predsjednika HVIDRA-e i člana HDZ-a. Eto i po tome možemo reći da smo posebni u cijelom svijetu – predsjednik hrvatskih veterana, kojeg veterani već godinama ne žele na tom mjestu, gorljivi je član vladajuće stranke. I umjesto da hrvatski veterani budu korektor vladajućih kontrolirajući na taj način idemo li u smjeru države kakvu su stvarali oni koji su zbog tih želja poginuli, pa i ovi koji su preživjeli, vođa veterana uvalio se duboko u mekanu, crvenu fotelju uz veliku saborsku plaću.
Za to vrijeme ministar obrane Mario Banožić, mjesto ministra zaslužio je jer je kao 11-godišnji dječak bio u ratnim Vinkovicima. Je li se tada igrao s paučinom koju su bacali JNA vojni zrakoplovi, nije rekao, no da se rukuje s koalicijskim partnerima Pupovcem i Jeckov, znamo.
Koliko god se danas oporba ljutila da je ministar Banožić potkapacitiran, lako je zaključiti da je oporba dementna jer je na tom mjestu bio itekako kvalificirani Damir Krstičević koji im, tko zna zbog čega, nije bio dobar.
Ne treba ipak zaboraviti da nije svako zlo za zlo, pa će oni koji u Hrvatskoj u ime naroda odlučuju, možda od ukrajinskih vojnika koji će, ne sumnjamo, doći u Hrvatsku na obuku, naučiti ono najvažnije – što je to domoljublje.
