Molitva je razgovor s Bogom, no razgovor je dvosmjeran. Kako onda čuti Božji glas?
Često moje pitanje svećenicima bilo je “kako izgleda vaša molitva”. Mole li krunicu, jesu li naučili molitve napamet i kako mole u sabranosti. I uvijek je odgovor bio “molitva je razgovor s Bogom. Razgovaram s Bogom”. No, razgovor je dvosmjeran, a to onda znači i čuti Božji glas. Svećenici su mi tada napominjali kako se Božji glas čuje samo u tišini.
Istina, neki ljudi zaista čuju Božji glas, osjete ga, kao primjerice Rajko Bundalo, čovjek koji je bio poznati glumac, a danas su njegova svjedočanstva mnogima poticaj na obraćenje. No, zaista čuti kako ti Bog govori rijetkost je i čekati da u sobi ispunjenoj tišini odjekne Njegov glas pretvori se u iskustvo čekanja.
Nije svakom dano sve, no svima nam je dano Sveto pismo. Pok. prof. Tomislav Ivančić često je govorio kako nam je normalno da pročitamo uputstvo za korištenje kućanskih aparata, no Sveto pismo, koje je Bog dao kao uputstvo za život pročita tek manji broj kršćana.
Božji glas možemo čuti svi
Poznati slovenski pater Ciril Ćuš do vjere je došao kroz patnju. Tešku i neuobičajenu patnju o kojoj često svjedoči. Njegova potresna priča započinje oprostom koji je udijelio svom ocu unatoč tome što mu je on čak 14 puta pokušao razbiti glavu i ubiti ga motornom pilom. Pater Ćuš rodio se u katoličkoj obitelji, veseloj i radosnoj s mnogo braće i sestara i živio lijepo djetinjstvo sve dok njegov otac nije ozlijedio glavu te kao posljedicu te traume počeo u velikim količinama konzumirati alkohol.
“Kad nije pio, moj otac je bio predivan čovjek, ali kad je pio, bilo je strašno,” svjedočio je Ciril Ćuš. Njegov otac stalno je tukao majku i njega, i to jako. Čak 14 puta otac mu je razbio glavu, proklinjao ga je, odbacivao, vrijeđao. Pokušao ga je ubiti nožem, motornom pilom, lancima. Naposljetku i sam Ciril svjedoči kako si je u više navrata pokušao sam oduzeti život da pobjegne od zla koje je snašlo njegovu obitelj i njega.
Osnovnu školu jedva je završio, srednju također. Bio je depresivan zatvoren prema ljudima, nije imao samopouzdanja, nije imao ljubavi. Rano je počeo raditi da bi si mogao zaraditi za školu. Dobio je posao i uz posao derutnu kuću u kojoj je boravio. “U to vrijeme prijatelji su mi bili miševi i štakori,” ispričao je.
No, jednog dana otišao je knjižnicu posuditi Bibliju. “Da me sada pitate zašto sam to učinio, ne bih vam znao reći,” rekao je i dodao kako je počeo čitati Bibliju svaki dan. Gospodin je počeo otvarati njegovo srce.
Kada je postao bogoslov pater Ciril je htio čuti Božji glas, no nikako nije uspijevao. Htio je čuti Njegov glas kao što su ga čuli sveci. Odlučio je svaku noć u 2 sata spustiti se u kapelicu i moliti pred Presvetim i čekati da Bog progovori. No, ne bilo kako, već da mu kaže “Cirile, ovako, ovo, ovo, ovo..Nakon 30 dana ništa nisam osjetio – ni mira, ni ljubavi, ništa,” ispričao je. Mislio je da je jako griješan čovjek te da mu se Bog zbog toga ne obraća. Postao je jako tužan i nesretan i na kraju je otišao na brdo iznad Crkve poznato kao Kalvarija. Pred vratima, tada zatvorene crkve, kleknuo je na koljena i molio. I u jednom trenutku je čuo Božji glas – “zar ti meni ne vjeruješ?”.
Bog govori na Božji način
“Tada sam se sjetio da Bog govori na Božji način, a ja sam ga stavio u “jednu kutiju”. Koliko sam puta Ga tražio u osjećajima, emocijama, a nisam ga tražio u Njegovoj prisutnosti, onako kako On želi,” svjedoči pater Ciril.
Ispričao je i kako je duboko razočaran sam sobom plakao. Puna dva sata je plakao, a onda mu je došla Isusova rečenica “mir s vama, ne bojte se, Ja sam s vama do svršetka svijeta“.
I shvatio je, živi Isus je prisutan na način kako Bog to želi. “A, Bog nas prati na našem putu života kroz prisutnost na Božji način, kroz upoznavanje Božje riječi. Ne kroz mir, ljubav, snagu, emociju, već kroz Božju riječ Bog je prisutan u svakoj sekundi našeg života,” ispričao je pater Ciril. “Lijepo je kada se Bog javi kroz emociju, kada doslovno osjetiš Njegovu prisutnost, no čitajući Sveto pismo dobivamo živu Božju riječ,” svjedoči pater Ciril.
“Ja sam voljeno Božje dijete”
Iako je svećenik i moli svaki dan, pater Ciril je priznao kako su i na njegovom putu poteškoće koje ga prate. No, s njima se suočio uz – Božju riječ. “Na papir sam napisao “ja sam voljeno Božje dijete i Bog je uvijek samnom. Ne kako se ja osjećam“. A papirić je spremio u džep i izvadio ga svaki puta kada se osjetio sam, kada je tonuo u strah, kada se pojavio problem. I malo po malo Božje riječi su ušle u njegovo srce i papirić više nije bio potreban. “Osam godina sam nosio papirić i redovito čitao dok nisam zaista spoznao što sam – voljeno Božje dijete. I kada sam izgubio taj listić imao sam već svoj identitet u svom srcu i mozgu. I uvijek, kada imam problem sjetim se tko sam,” kaže pater Ciril i dodaje kako Božju riječ trebamo duboko upoznati kroz redovito čitanje Svetog pisma. Upravo tu ćemo pronaći što Bog želi za nas.
“I kada dođu poteškoće, mi već trebamo imati odgovor na te poteškoće. Postavi si pitanje moliš li svaki dan za mudrost. Jesmo li poslušni Duhu Svetom? Što više čitamo Božja riječ postaje živa i imaš odgovor na sve. Kada si umoran Isus kaže: “dođite k meni svi koji ste umorni, a ja ću vas odmoriti.
Ako ne znaš što trebaš učiniti, Isus kaže jasno, “tražite najprije Božje kraljevstvo“, poručuje pater Ciril.
“U Solunjanima 5 poglavlje jasno piše što je Božja volja za nas. “Uvijek budite radosni, uvijek molite i za sve zahvaljujte u ime Isusa Krista. Na drugom mjestu je Božja volja da budete sveti. Ne živi lagodno ovaj život, već živi tako da budeš svet. Kako najviše možeš biti povezan s Isusom? Kroz poniznost. Jer, Isus kaže: “tko će se poniziti Bog će ga podići“, kaže pater Ciril te dodaje da je tražio kako postati ponizan.
Kako se vježbati u poniznosti
“Ne možeš postati ponizan ako te ljudi ne ponize. Ako te ljudi puno puta ponize, onda tek vidiš koliko je poniznosti u tebi. Kako se možemo vježbati u poniznosti? U 8 koraka:
- da u svakom čovjeku gledamo ono što je Bog stavio u njega (Kada bi u čovjeku gledali ono što je Bog stavio u njega, a ne ono što je njegovo i loše, nikada ne bi bilo svađe. No, ako na bijelom papiru stavimo točku, svi vide tu točku, dok bjelina papira ostaje neprepoznata. Tako je i s onim što je Bog stavio u čovjeka, uvijek vidimo ono loše, dok ovo Božje, dobro, ostaje neprepoznato.)
- Komplimente primimo uz spoznaju da je sve što činimo dobro učinjeno zato što nam je Bog dao milost da učinimo. (Bog kaže: ako nisi dobio od ljudi, od mene ćeš dobiti sto puta više. Zato se ne povodimo za pohvalama)
- Brzo priznajmo svoje greške (Iako bi željeli biti savršeni trebamo znati da je jedini Bog savršen. Sami ne možemo biti savršeni i ne očekujmo od drugih da to budu. Priznajmo svoje pogreške i ne opterećujmo se što će drugi misliti o nama. Važno je samo ono “ja sam Božje voljeno dijete”)
- Kada dođe do sukoba budimo prvi koji opraštamo (Nemoj se ljutiti i to nositi u krevet, jer ćeš s vremenom postati nervozan, ogorčen, frustriran. Ako ne razumiješ drugog čovjeka nemaš poniznosti. Sjeti se kako Bog razumije nas i koliko je strpljiv s nama)
- Budimo svjesni svoje malenosti (Ja sam samo ono što sam u Bogu – voljeno Božje dijete. Majka Terezija je govorila “mi ne možemo činiti velike stvari, ali možemo činiti male stvari s velikom ljubavlju)
- Svaki dan možeš iz ljubavi učiniti jednu dobru stvar ( Ne da se hvališ, već učini u tišini)
- Prihvati da se od svakog čovjeka može nešto novo naučiti, nešto dobro
- Za sve stvari potrebno je zahvaljivati (Pa, čak i kada te nešto boli, kada imaš problema… Kada počmeš zahvaljivati, problemi se se rješavaju. “Isuse hvala Ti, tvoja ljubav je jača od svega ovoga”)
Čuti Božji glas je poniznost, a Božji glas postaje živa riječ što se više čita Sveto pismo i sluša. A, to možemo svi.
