Optužnice koje se za hrvatske branitelje nižu iz Srbije razlog su i brojnih pitanja, od onih bi li stvari bile drugačije da je Hrvatska tražila ratnu odštetu, da je tražila odštetu za logoraše, da je kaznila ratne zločince bivše četnike, ali i da je u Hrvatskoj bio proglašen međunarodni sukob.
Hrvatska se često suočava s činjenicom da zvanično međunarodnog sukoba nije bilo, jer predsjednik dr. Franjo Tuđman nikad nije proglasio rat. No, prema mišljenju Ivana Turudića, suca Visokog kaznenog suda, optužnice bi stigle i da je Tuđman proglasio rat. No, kako je rekao za Cronika.hr: “Rat je de facto bio, a ključan datum je 08.10.1991. kada je postao međunarodni ratni sukob. Do tada je pravno bio unutarnji.”
U optužnici pilotima, Srbija se poziva i na taj dio, navodeći kako je postojao oružani sukob koji nije imao karakter međunarodnog sukoba. Očito su zaboravili da su u samostalnu i priznatu Hrvatsku iz Srbije dolazili “dobrovoljci i vojnici JNA” koja je raspadom Jugoslavije ostala njima u amanet.
Što piše u optužnici?
Optužnicu je dobila televizija N1, a u njoj se piloti optužuju:
“Što su u vremenskom periodu od 05.08. do 08.08. 1995. za vrijeme oružanog sukoba koji je tada postojao u Republiki Hrvatskoj, a nije imao karakter međunarodnog sukoba, između hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova RH s jedne strane i vojske Republike Srpske Krajine s druge strane, nakon što je dana 31.07.1995. na Brijunima na sastanku vojnog i političkog rukovodstva RH odlučeno da se započne s vojno-policijskom akcijom tzv. Oluja i napadne južni i sjeverni dio Republike Srpske Krajine (RSK) s ciljem da se (u kratkom roku) vojska RSK porazi i preuzme kontrola nad tim dijelom RSK za što, kako je naveo predsjedavajući sastanka, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik RH sada pokojni Franjo Tuđman postoji podrška Njemačke, NATO-a, i SAD-a i ‘da nanesemo takve udarce da Srbi praktički nestanu’ te s daljnim ciljem da se srpsko civilno stanovništvo prisili da trajno napusti teritorij na kojem su do tada živjeli.”
S tim da im se ostave dva cestovna pravca za izlazak iz Republike Hrvatske, jedan za one s područja Dalmacije i Like, a drugi za one s područja Korduna i Banije, pri čemu (kako je naveo pokojni Tuđman) Srbima treba tobože jamčiti građanska prava i javno i javno ih pozivati da se ne iseljavaju, ali istovremeno im, preko radija i televizije, odnosno putem letaka, priopćavati kojim se cestovnim pravcima stanovništvo kreće odnosno napušta Hrvatsku nakon čega su provodeći spomenutu brijunsku odluku i zajednički ostvarujući navedene ciljeve u koordinaciji viših i nižih komandi u Hrvatskom ratnom zrakoplostvu i protuzračnoj obrani.”
Predlaže se da se okrivljenima sudi u odsutnosti.
“U nastavku optužnice se predlaže da se pred sudom zakaže i održi glavna rasprava na kojoj će se pozvati tužitelj za ratne zločine, optuženici Branimir Mikac, Zdenko Radulj, Željko Jelenić i Danijel Borović, branitelji optuženih, 17 svjedoka oštećenih, 10 drugih svjedoka, vještak vojne struke general major pilot Branko Bilbija iz Novog Beograda,” kaže optužnica.
Zašto Srbija smatra da je nadležna za dizanje optužnica?
“Tužiteljstvo za ratne zločine smatra da je stvarno nadležno za postupanje u ovom slučaju, uporište za ovaj svoj stav nalazi u odredbi članka 3. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa koji između ostalog navodi da su državni organi Republike Srbije određeni ovim zakonom nadležni za vođenje postupka za kaznena djela koja su izvršena na teritoriju bivše SFRJ bez obzira na državljanstvo izvršitelja ili žrtve. Osim toga, navedeno je da jugoslavensko kazneno zakonodavstvo važi i za stranca koji izvan teritorija SRJ izvrši prema njoj ili njenom državljaninu kazneno djelo, što je upravo slučaj. Ovakva odredba postojala je i postoji i u kaznenim zakonodavstvima država u regiji,” stoji u optužnici.
Hrvatska 30 godina pušta srpske ratne zločince da mirno žive
Da je Hrvatska kao, primjerice, Ukrajina, još za vrijeme Domovinskog rata tražila ratne zločince koji su masakrirali, ubijali i silovati Hrvatice i Hrvate i javno im objavljivala imena, danas bi zasigurno sve izgledalo drugačije. No, hrvatski politički vrh odlučio se pokazati uljuđeno lice u kojem je umjesto serviranja optužnica, servirala pomoć Srbiji oko ulaska u EU. I dok Srbi koji su provodili zločine u Hrvatskoj mirno šetaju, Srbija se odlučila kazniti hrvatske branitelje i prikazati se žrtvom.
Optužnica kao optužnica, reći će neki, pogotovo što dolazi iz Srbije u koju rijetko odlaze oni koji su branili Hrvatsku. No, što će biti kada Srbija u odsutnosti osudi one na koje se namjerila i postane dio obitelji Europske unije?
