Borba koju je vodio prekaljeni vukovarski branitelj i zatočenik srpskog logora Danijel Rehak trajala je mjesec dana. Unatoč svih nastojanja liječnika ovu borbu Rehak je izgubio.
Bila je to tek jedna u nizu borbi koje je vodio Danijel Rehak kroz život u kojem se suočio s puno patnje. Ovaj puta Rehaku je prije više od mjesec dana prestalo raditi srce prilikom operacije.
Iako je borba liječnika za njegov život bila uporna, očito srce koje je bilo hrabro za vrijeme borbe za voljeni Vukovar, koje se borilo za preživljavanje u srpskom koncentracijskom logoru i koje je sve ove godine nakupljalo tugu zbog nepravdi i čekanja na ostvarivanje pravde za koju se iz dana u dan borio, ovaj puta nije imalo snage.
Rehak je prije Domovinskog rata radio kao profesor tjelesnog odgoja, a u Domovinski rat uključio se početkom srpnja kad je preuzeo Sekretarijat za narodnu obranu Vukovara. Pad grada dočekao je u Vukovaru, nakon čega je završio u srbijanskim logorima gdje je proveo teških devet mjeseci.
Nakon povratka u Vukovar Rehak je bio aktivan u braniteljskim krugovima te kao takav postao prepoznatljiva osoba ne samo u Vukovaru i Vukovarsko – srijemskoj županiji nego i u Hrvatskoj. Rehak je i jedan od inicijatora izgradnje Spomen doma Ovčara, a njegova udruga sudjelovala je u izradi stripa “Krik s Ovčar”.
“Preminuo je Danijel Rehak. Dugi niz godina bio je predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora te se aktivno zalagao i borio za očuvanje istine o Domovinskom ratu. U pogovoru mojoj knjizi Nisu zaboravljeni – Čuvari grada, prva rečenica koju je napisao glasi: “Vukovar je moj rodni grad, grad moje mladosti i grad za koji me vežu duboki osjećaji”. Otišao je Kudeljarac, Vukovarac, dobar prijatelj. Iskreno mi je žao. Zbogom Danijel,” napisala je njegova kolegica braniteljica Tanja Domazet Belobrajdić, jedna od mnogih koji se opraštaju od Rehaka.
Neka ti je laka hrvatska zemlja za koju si se borio do kraja!
