Književnik i novinar Darko Juka radio je nevjerojatan posao s digitaliziranjem pjesama iz ratnih 1990-ih godina, te uspješno objavio gotovo 200 ratnih pjesama HVO-a na YouTube, samo da bi to ovog mjeseca nekome zasmetalo… nakon čega je sav njegov rad jednostavno nestao. Ipak, u nevolji se prijatelj prepoznaje, a količina podrške koju je Juka dobio tjera suze na oči. Kada hoćemo, možemo pokazati nevjerojatno zajedništvo!
Ne stišava se bura reakcija na nedavnu nepravdu u kojoj je YouTube kanal s više od 200 pjesama HVO-a, književnika i novinara Darka Juke, jednostavno izbrisan. I to – da stvar bude gora – zbog povrede autorskih prava?!
Ipak, u takvim se vremenima prijatelji prepoznaju, a koliko smo mi Hrvati složan narod kada hoćemo pokazuje ogromna količina podrške koju je Juka dobio, a danas su iza Darka Juke stale i udruge iz Koordinacija Udruga Proisteklih iz Domovinskog rata Grada Mostara. Njih čak deset!
Plemenito radio ono što institucije nisu – spasio dio našeg nacionalnog povijesnog blaga
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
“Darko Juka je uradio ono što institucije nisu!
Napad na projekt književnika i novinara Darka Juke u sklopu kojeg je, kroz proteklih pet mjeseci, samoinicijativno i bez osobne koristi objavljivao ratne pjesme postrojbi Hrvatskoga vijeća obrane držimo sramotnim činom izdaje i profiterstva pojedinaca koji su se jednako odnosili i prema svojim dužnostima prema Domovini tijekom rata!
Darko Juka je, kroz svoju karijeru novinara, književnika i kulturnog djelatnika, pa i u sklopu svog današnjeg radnog angažmana, uvijek slijedio visoko postavljenu moralnu ljestvicu i svjedočio poštovanje i naklonost prema hrvatskoj braniteljskoj populaciji. Njegovi tekstovi o HVO-u, Herceg-Bosni i Domovinskom ratu, objavljivani u medijima i u njegovim knjigama, snagom argumentacije i vjernošću svjedočanstva i opisa postali su antologijski i nezaobilazni za očuvanje istine i digniteta Domovinskog rata.
I sam sin hrvatskog branitelja, izdanak obitelji na kojoj je rat ostavio svoje ožiljke, kao dječak je ratnih ’90-ih spašavao pjesme koje su nas bodrile. Brižljivo ih je arhivirao i samostalno digitalizirao da bi im udahnuo novi život u povodu 30. obljetnice ustrojavanja HVO-a. Objavio ih je gotovo 200, oživjevši najdublje emocije hrvatskih branitelja. Uz njih su išli njegovi pronicljivi tekstovi i mnoštvo vrijednih podataka o okolnostima njihovog nastanka.
Profiteri koji su, kalkuliravši i onda i sada, kasniju karijeru gradili s pjesmama koje su daleko izvan hrvatske glazbene tradicije, prijavili su ga za povredu autorskih prava i kanal je, s čitavim neprocjenjivim materijalom, u potpunosti izbrisan. A trebao je objediniti čak 500 ratnih skladbi HVO-a, HV-a i HOS-a na jednom mjestu, kao uspomenu za sve nas i za našu djecu.
Podsjetit ćemo da je Juka plemenito uradio ono što institucije nisu – spasio dio našeg nacionalnog povijesnog blaga!
Oni koji su snimali naše ratne himne redom su se odricali i autorskih i svih drugih prava objavljujući da prihode daruju braniteljima i obiteljima stradalih. Uz mnoštvo onih časnih umjetnika i glazbenika koji se time ponose, nekolicina pojedinaca danas bi najradije pobrisala svaki trag tog vremena i prikrila da su pjevali u čast Herceg-Bosni.
Oštro osuđujući uklanjanje naših pjesama s Interneta, gosp. Juki ovim putem dajemo snažnu javnu potporu iskazujući mu zahvalnost na svemu što radi da bi zabilježio našu povijest, spasio našu arhivsku građu, a posebno jer je javno izrazio spremnost da će sve što je prikupio darovati budućem Muzeju HVO-a. Pozdravljamo njegovu predanost i volju, unatoč i vremenu u kojem živimo i izdajnicima koji na nama profitiraju!“, izvijestila je Koordinacija Udruga Proisteklih iz Domovinskog rata Grada Mostara.
O svemu se oglasio i Juka…
“Neopisivo razočaran, osjećam obvezu objasniti razlog brisanja mojega YouTube kanala na kojemu sam proteklih pet mjeseci, gotovo na dnevnoj osnovi, objavljivao digitalizirane ratne pjesme postrojbi Hrvatskoga vijeća obrane i Hrvatske vojske, uz neke zaboravljene domoljubne budnice hrvatskoga naroda iz daleke prošlosti.
Kao što sam i obrazložio u intervjuima za Večernji list i nekoliko radijskih postaja, te sam pjesme uglavnom samostalno spasio od zaborava, snimajući ih kao dječak s radijskih valova na audiokasete, u podrumu, uz detonacije granata, ratnih 1990-ih u Mostaru. Kroz godine sam ih digitalizirao, a nakana mi je bila udahnuti im novi život, objediniti ih na jednomu mjestu i ponuditi poklonicima ovoga žanra, našim braniteljima, hrvatskim veteranima, u prvomu redu u čast upravo njima i našim palim vitezovima, ali i njihovim potomcima, držeći te pjesme svjedocima i čuvarima jednoga vremena, jednoga važnog razdoblja naše nacionalne povijesti, jednoga ponosnog sjećanja.
Od toga projekta koji je odjeknuo medijskim prostorom, na koji je reagirali na desetke tisuća ljudi, koji je premašio 100.000 pregleda i zbog kojega su mi se javljali ushićeni, ganuti i zahvalni pojedinci s nebrojenih krajeva svijeta, nisam imao niti bih dopustio imati neku drugu korist osim iskrene intimne sreće što sam pobudio neke snažne usnule emocije, neka dirljiva sjećanja i neko zamalo ugaslo pamćenje na dane i zbivanja koji moraju biti kolektivno upamćeni.
Nije me pokolebala nijedna od pristiglih psovki, prijetnji, zastrašivanja… Ipak… Par se pojedinaca javilo s prijavom zbog ”povrjede autorskih prava” odbijajući sagledati potpuni kontekst i pojašnjenja ovoga projekta koji je vodila samo plemenita nakana… Drugi su, pak, htjeli pod svaku cijenu prikriti svoju ulogu u stvaranju ratnih pjesama jer im kasniji životni put ne trpi poveznicu s tim časnim vremenom… Zbog njihovih prijava, teška je odluka pala jutros i kanal je u potpunosti izbrisan…
Žao mi je zbog svakoga emocijom nabijenog razgovora s našim braniteljima iz cijele Herceg-Bosne, osobito meni donedavno nepoznatih ljudi iz ponosnih prostora Središnje Bosne i Posavine, potom pripadnika HV-a iz Vukovara, Slavonskoga Broda, Knina, Splita, Zadra, Zagreba, Škabrnje… Žao mi je zbog jecaja kojeg bih ”uhvatio” i prešutio u tim razgovorima… Žao mi je što je gotovo 200 objavljenih videa, mementa našim postrojbama i junacima u maskirnim odorama, jutros nepovratno nestalo, a čak trećina tih skladbi dosad nikada nije bila digitalizirana, time niti dostupna bilo gdje na Mreži… K tomu, još ih je 300 čekalo na objavu kroz predstojećih desetak mjeseci…
No, svoju pismohranu koju su mi pojedini dragi ljudi nedavno ojačali i upotpunili nekim skladbama koje nisam posjedovao, želeći pomoći projekt koji ih je oduševio, u cijelosti ću ustupiti središnjemu Muzeju HVO-a u Mostaru, onoga dana kada ta zamisao doživi svoje rođenje i otpočne sa svojim postojanjem.
Dotad, svima od srca hvala na potpori i zajedničkomu prisjećanju”, napisao je 15. rujna Darko Juka na svojoj Facebook stranici.
Sve je ovo samo jedan od indikatora nevidljive borbe koja se vodi protiv svega hrvatskog. Čini se kako određeni pojedinci zaboravljaju kako se Hrvati ne predaju tako lako i da zajedno možemo učiniti čuda. Podrška Juki tjera suze na oči, a iza književnika i novinara Darka Juke ponosno će stati i portal Cronika.hr.
