Iako je premijer Andrej Plenković optužio USKOK da u tjednu Vladinog uspjeha hapsi aktualnog ministra, oni su u posljednji trenutak “povukli ručnu” i odustali od uhićenja i potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića.
A, da nisu, u Remetincu bi društvo Darku Horvatu, sada već bivšem ministru društvo pravio i potpredsjednik Vlade Boris Milošević. To bi bio težak udarac za Vladu, ali i koalicijskog partnera SDSS-a. USKOK je vodio brigu da ne zatrese Vladu, ali s obzirom da je u petak na ispitivanju u Uskoku Ana Mandac, bivša pomoćnica donedavnog ministra “otkucala” bivšeg šefa Horvata, bili su prisiljeni i uhititi ga.
Tako je afera Vjetrenjače, zbog koje je Ana Mandac jedna od osumnjičenih, otvorila i druge “predmete”, ovaj puta o namještanju natječaja za sredstva programa poticaja obrtnika, kompanija i poduzeća.
Mandac je priznala kako su potpore dodjeljivali tvrtkama koje nisu ostvarile dovoljno bodova na natječaju, a sve zbog urgiranja raznih političara i dužnosnika. Osumnjičena Ana Mandac bila je izvršiteljica naloga ministra Horvata, koji je “morao” namiriti sve dužnosnike koji su ih zvali tijekom Programa, jer oni za koje su urgirali nisu imali dovoljno bodova da dobiju potpore na temelju regularnog natječaja. Upravo stoga, kako je izjavila Mandac, izdvojena su i dodatna sredstva.
Tko je sve tražio uslugu
Na listi dužnosnika koji su tražili uslugu od Horvata našli su se tadašnji potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić koji je urgirao za dvije tvrtke, Cestogradnju i Megamont, državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU Velimir Žunac, tadašnja pomoćnica u istom Ministarstvu Katica Mišković, te potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević, u ono vrijeme još uvijek saborski zastupnik. No, Darko Horvat je pomogao i vlasnicima tvrtki Klesarstvo Željko Kovač, Dors projekt, Eko kotor i Domus interijeri koji su njemu bili bliski.
“Milošević mi je rekao da je premalo njihovih ljudi prošlo, pa je dogovoreno da će nam poslati listu gospodarskih subjekata za koje žele da im se dodjele sredstva. Sjećam se da je poslao listu s 14-15 firmi što sam ja i prenijela Horvatu”, rekla je Ana Mandac te dodala kako je onda Horvat rekao da taj broj moraju prepoloviti. Potom je Milošević, dodala je, dostavio popis sa 6-7 gospodarskih subjekata koji su u konačnici i dobili potpore. Istražiteljima je rekla da je cijela lista bila sastavljena od gospodarskih subjekata za koje je netko intervenirao, navodi Telegram.
2,6 milijuna kuna – mačji kašalj za nekoga
Iako je premijer Andrej Plenković na press konferenciji rekao kako se ne radi o velikom iznosu, u državi gdje građani jedva spajaju kraj s krajem on je ogroman, osim ako iznos od 2.6 milijuna kuna za nekoga stvarno nije “mačji kašalj”.
Darka Horvata upravo tih 2.6 milijuna koštalo je položaja, ugleda i trenutno slobode. Pitanje je li vrijedilo, za hrvatske političare i dužnosnike bespredmetno je pitanje, jer je upravo način na koji je djelovao ministar Darko Horvat s političarima i dužnosnicima koji su ga “zatražili uslugu” modus operandi u zemlji.
Upravo stoga, danas je, gostujući kod Tihomira Ladišića na N1, Milorad Pupovac govorio o čestitosti i poštenju i pogledu iz njegove perspektive na listu obrta i poduzeća koju je njegov stranački kolega donio Horvatu kako bi oni na toj istoj listi mimo pravila i propisa natječaja dobili bespovratna sredstva.
Darko Horvat je “pao” jer mu je bilo normalno da novac podijeli svojima, ali i da zadovolji apetite kolega koji su ga tražili da pogoduje “njihovima”. Boris Milošević nije završio u Remetincu iako je trebao, jer je Vladu trebalo sačuvati od dubokih potresa. No, pitanje je što bi se dogodilo kada bi “pali” svi oni koji su tražili da netko njihov dobije sredstva od države za poduzeće ili udrugu!?
Hrvatski način ponašanja
Upravo ova korupcija postala je normalno ponašanje, a Hrvati ponašanje “po babi i po stricu” koriste kao nešto najnormalnije. Drugim riječima, u Hrvatskoj je to način zapošljavanja, način na koji se dobiva posao preko natječaja, način na koji se dobivaju sredstva preko natječaja… Nije bitno jesi li dobar, možda i najbolji, puno je bitnije koga poznaješ i kod koga taj može urgirati.
Pitanje zašto ljudi, posebice oni mladi, odlaze iz Hrvatske nije pitanje egzistencije i potrebe za dobrim poslom, već pitanje upravo premprežene korupcije bez koje se u Hrvatskoj teško opstaje. Upravo stoga, kada bi se krenulo čistiti ribu od glave pitanje je koliko bi dužnosnika, pa i onih zaposlenih na malo višim mjestima u ministarstvima ostalo.
Koliko bi političara iz saborskih klupa bilo koji niti jednom za nikoga nije nazvao i tražio tip usluge zbog koje je ministar Horvat danas bivši. O dužnosnicima ovakvo pitanje ne treba ni postavljati, jer je u Hrvatskoj uobičajeno razmišljanje da je normalno utipkati broj mobitela za nekoga svoga i zatražiti. A, oni koji nemaju nikoga – tko im je kriv.
Na kraju ostaje činjenica da bi, kada bi “pali” svi koji koriste ovakav modus operandi, najunosniji posao bio voditi privatni zatvor.
