Bošnjaci i mudžahedini su Hrvate razapinjali na križeve, dugo mučili da bi ih potom zapalili, obezglavljivali, ubijali pred suprugama, koje bi onda silovali… U Grabovici danas nema niti jednog Hrvata. Sve su kuće opljačkane i/ili zapaljene. Groblja grabovičkih Hrvata su opustošena. Stare kosti bačene u Neretvu, a nadgrobni spomenici srušeni… Nitko od visokih dužnosnika Armije BiH još nije odgovarao za ovaj zločin.
Danas se obilježava 29. godišnjica pokolja u Grabovici, BiH. Pokolj u Grabovici je bio ratni zločin kojeg su počinili pripadnici Armije BiH (postrojbe “Crni labudovi”), kada su na okrutan način ubili 33 civila Hrvata. Za 19 civila se još traga.
Počinjen je 7., 8. i 9. rujna 1993., u selu Grabovici kod Jablanice, u sjevernoj Hercegovini, za vrijeme osvajačke operacije Armije BiH “Neretva ’93”. Cilj te operacije je bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a, od Bugojna do Mostara.
Nitko od “visokih” još nije odgovorao za ovaj zločin
Za ovaj ratni zločin su osuđena dva vojnika Armije BiH. U rujnu 2007. su još su tri Bošnjaka, pripadnika Armije BiH nepravomoćno osuđena za ovaj ratni zločin. Nitko od visokih dužnosnika Armije BiH još nije odgovarao za ovaj zločin.
Za ovaj ratni zločin (i za pokolj u Uzdolu), bio je 10. rujna 2001. optužen i ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović, jer ga se sumnjičilo po zapovjednoj odgovornosti, budući da je obnašao dužnost načelnika Glavnog stožera Armije BiH i što je bio koordinatorom operacije “Neretva ’93”, a optužnica je navodila da Halilović nije poduzeo mjere za spriječiti pokolj u Grabovici, odnosno da nije kaznio odgovorne za zločine u Grabovici i Uzdolu.
Par tjedana poslije se predao Haaškom sudu koji ga je oslobodio odgovornosti za slučaj Grabovice.
Za zločine na prostorima srednje Bosne, već su prije bili optuženi i predani Haaškom sudu časnici Armije BiH, generali Enver Hadžihasanović i Mehmed Alagić te pukovnik Amir Kubura.
Sefer Halilović je početkom 1998. u emisiji radija Glasa Amerike izrekao tvrdnje koje su optužile bošnjački vojni i politički vrh u BiH, a ponovio ih je u svojoj knjizi “Lukava strategija”, među ostalim i Aliju Izetbegovića i generala Rasima Delića.
Kasnije, 2006., optužen je i Zulfikar Ališpaga, zapovjednik zbornog područja Igman-Konjic, koji je bio zapovjednikom akcije u Grabovici.
Tijek događaja
Po izjavama upućenih, u noći 8. na 9. rujna 1993. se iz Grabovice cijelu noć čula pucnjava, a idućeg dana ujutro se pročulo da je nad civilima Hrvatima napravljen pokolj. Prema pretpostavkama upletenih, jedan dio žrtava je bačen u akumulacijsko jezero HE Salakovac.
Obdukcijski nalaz splitskog KBC-a “Firule” i svjedočenja su pokazala okrutnost smaknuća. Jedna žrtva je bila razapeta na križ, nakon čega mu je otkinuta glava i nabijena na kolac. Druga žrtva je bila dugo mučena i naposljetku zapaljena živa. Treća žrtva je zaklana. Jedan je civil ubijen pred suprugom, koja je potom silovana, a nakon dugog zatočeništva, razmijenjena. Supruga je po dolasku u Mostar počinila samoubojstvo, što je bilo posljedicom pretrpljenih stresova.
Po izvršenju ovog pokolja, general Vehbija Karić izdao je naredbu Zulfikaru Ališpagi – Zuki da se blokira cijelo područje Grabovice kako se ne bi saznalo za učinjeno zlodjelo, na način da se postave punktovi ispred i iza Grabovice, da se ne može saznati ništa o masakru, ni policija, ni UNPROFOR, ni mediji, tako da nitko nije mogao ući u Grabovicu.
Zločin se pokušalo sakriti bacanjem leševa u Neretvu, tako da je hrvatskoj strani pri jednoj razmjeni predano samo 11 tijela.
Grabovica danas
Po stanju od 2005., u Grabovici nema ni jednog stanovnika Hrvata. Kuće su opljačkane i/ili spaljene.
U neke privatne kuće civila Hrvata danas je smještena vojarna Armije BiH, odnosno vjerski objekti za potrebe istih postrojbi i ambulante.
Groblja grabovičkih Hrvata su opustošena. Nadgrobni spomenici su srušeni, a neki stari grobovi su otvoreni, a pokojničke kosti su bačene u Neretvu.
Dana 9. rujna 2008. identificirane su još 3 žrtve.
