Bolji život danas je san svakoga Hrvata, a u općini Vladislavci u Osječko-baranjskoj županiji odlučili su ga putem istoimenog EU projekta i ostvariti.
Za deset žena u općini Vladislavci želja za boljim životom upravo se ostvaruje projektom koji je općina na čelu s načelnikom Marjanom Tomasom uspjela pokrenuti iz EU projekta. Naime, projekt koji nosi upravo ime “Zaželi bolji život u općini Vladislavci” omogućio je zapošljavanje teže zapošljivim ženama i ženama s nižom razinom obrazovanja, a čime su ostvarili cilj ublažavanja posljedica njihove nezaposlenosti, rizika od siromaštva i socijalne isključenosti.
Njihov zadatak je brinuti se o 50 starijih osoba, odnosno osoba u nepovoljnom položaju, a time im ujedno povećati kvalitetu života. Zadovoljni jedni, a još zadovoljniji ovi drugi.
Naime, izlazak na tržište rada žena iz navedene skupine u ruralnim područjima izuzetno je teško, a ništa lakše nije ni starijim osobama kojima nema tko pomoći u nabavci lijekova i hrane, pospremanju i kuhanju, a još više pružanju tople riječi i osmjeha.
A da je projekt zaista promijenio njihov život rado je za Cronika.hr posvjedočilo svih deset žena iz Vladislavaca, koje su osim zadovoljstva rješavanjem vlastite egzistencije iskazale i zadovoljstvo jer rade posao kojim pružaju pomoć onima zaista potrebnim pomoći.
Tako je Božica Bogojevac kazala:”Ovaj posao je dugotrajnije zaposlenje i to mi puno znači.I meni će možda jednog dana biti potrebna pomoć i svjesna sam porblema starijih i nemoćnih ljudi koji su sami tako da sam im voljna pomagati.”
Putem projekta posao je pronašla i mlada majka troje djece, Ivana Bučanin, koja je završila školu za kuhara, a kulinarsko znanje je sada primjenila kuhajući starijim osobama. “Ovaj posao mi puno znači zbog dugotrajnosti i zato ću se potruditi da svaki dan bude ljepši našim starijim ljudima,” rekla je.
I Marica Čančar majka je troje djece i prije zapošljavanja u projektu bila je duže vrijeme nezaposlena. “Projekt zaželi omogućio mi je da poboljšam kvalitetu svog života, svojih ukućana i mojih korisnika koje posjećujem. Većinom su to osobe starije životne dobi, nemoćni, bolesni i oni koji žive sami. Pomažemo im u određenim poslovima koje oni ne mogu obaviti sami i što je najvažnije, uvijek sam spremna na razgovor koji njima puno znači,” ispričala je Marica.
“Obilazeći svoje korisnike uvidjela sam koliko starih i nemoćnih ljudi ima na području naše općine. Ima tu i žena i muškaraca koji su odavno ostali sami pa im je važnije naše društvo nego pomoć oko kućanskih poslova. Oni su mi dali volje za rad, a ja ću im to vratiti na najbolji način,” obećala je Sanja Đorđević koja nam je ispričala da je priliku za prikupljanje radnog staža propustila stavljajući na prvo mjesto ulogu majke i domaćice.
Da je teško u ruralnom mjestu pronaći posao u 50-tim posvjedočila nam je Mirjana Šrempf kojoj je priliku pružio upravo EU projekt “Zaželi bolji život u općini Vladislavci”. “Na ovom poslu osjećam se ispunjenom jer pružam nešto korisno starim, nemoćnim i zaboravljenim osobama. Korisnici koje obilazim zadovoljni su mojim pristupom i mojom srdačnošću, jer kada me nema tijekom vikenda, u ponedjeljak govore kako sam im nedostajala. Iznimno sam sretna što je ovaj projekt zaživio i u našoj općini i nadam se da će nastati tradicija oko pomaganja već pomenutim osobama,” rekla je.
Mirela Hrberger posao nije mogla pronaći kao trgovkinja, za što se školovala, a posao je zaželjela i dobila priliku koju je objeručke prihvatila. “Projekt zaželi omogućio mi je dugoočekivano zaposlenje i edukaciju u poslu koji s ljubavlju radim. Strpljiva sam s korisnicima i pokušavam im uljepšati život najviše kolko mogu.Potičem ih da se uključe u društvo kroz Udrugu umirovljenika ili odlaske na kavu s prijateljima kako bi i vikendom, kada mene nema, imali društvo i zanimaciju,” ispričala je.
“Uz tečaj za njegovateljicu koji sam završila i četvero odrasle djece koje sam odgojila mislim da su žene zadovoljne mojim iskustvom i kvalitetom obavljanja poslova koje im pružam.Ovo je mnogo više od običnog posla, jer korisnicima je potrebno da netko što više vremena kroz razgovor provodi s njima. Svaki dan mi je zadovoljstvo izmamiti im osmijeh na lice, jer kada su oni sretni meni je srce puno.Uz projekt zaželi se širi krug sretnih ljudi u našoj općini i nadam se da će to potrajati dugi niz godina,” poželjela je Ljiljana Laškarin.
Tamara Pratljačić nije dugo razmišljala bi li prihvatila posao u kojem je jedini zadatak usrećiti drugog. “Moja odluka da se prijavim na ovaj projekt bila je vrlo brza i laka. Nama su ti isti stariji i nemoćni pomagali kada je nama bilo potrebno i mislim da im to vraćamo na najbolji način. Završila sam srednju školu za pomoćnog kuhara i slastičara, a stečeno znanje žeim iskoristiti kako bi usrećila svoje korisnike. Vrlo sam komunikativna, brza,volim učiti nove stvari i voljela bih ovaj posao raditi što duže budem mogla,” kazala je.
“Razlog mog prijavljivanja na ovaj projekt je dobrobit starih i nemoćnih s područja naše općine, jer mi je žao gledati kako ih nitko ne obilazi, a ujedno i imam posao koji mi je potreban,” pojasnila je razloge za zapošljavanje putem projekta Slađana Zavorski.
Suzana Forner izgubila je nadu u pronalazak posla kada je prošla pedesetu: “Ali onda se kao dar s neba ukazao projekt Zaželi, koji mi je, osim sigurnih primanja na 2 godine, osigurao i osjećaj korisnosti i samopouzdanja. Moji korsinici su svi redom dvini ljudi. Srce mi je kao kuća kada uđem na njihova vrata, a oni me dočekaju s osmijehom na licu,” ispričala je.
Hrvatska želi bolji život, a ove žene iz Vladislavaca uspjele su ga ostvariti makar na dvije godine.
